Drama Moderna vremena suvremenoga talijanskog pisca Occhipintija primjer je dinamičnog dramskog pisma koje se hvata u koštac sa zbiljom izazova koje pred pojedinca i obitelj postavlja suvremeni način života i funkcioniranja u poslovnome svijetu bez skrupula. Život određen tehnokratskim pravilima i bespoštednom borbom za pozicije ovdje je ocrtan sredstvima suvremene dramaturgije, ali nikako lišene poziva na ljudskost i skrb o bližnjima. Obitelj prezaposlenoga inženjera i potencijalne glavne partnerice u odvjetničkom uredu trpi i najniže udarce konkurencije, kako na privatnom, tako i na poslovnom planu. Prizori se izmjenjuju filmskom brzinom, jezik likova je živ i, zajedno sa zapletom, zvuči kao da je preuzet iz kakve sapunice, ali je zbivanje daleko slojevitije od onoga što nam je dostupno na prvi pogled. K tomu, na drugoj svojoj razini, drama suptilno propituje status pojedinca u "Novoj Europi" i kao da nas tjera razmisliti što nas sve u toj Europi čeka i kako se u njoj postaviti.

O drami koje će svoje prvo uprizorenje doživjeti na pozornici kazališta Trigona Occhipinti kaže:

Moderna vremena napisao sam 1999. inspiriran stvarnim događajem koji se tih godina zbio na Siciliji. Tekst govori o današnjem čovjeku. O tome kako on gubi saznanje o sebi i svom životu, zaboravljajući sebe samog, krhkost svoju i onih koji ga okružuju.
Moderna vremena su optužba koju upućujem, kroz optiku društvene kritike, društvu današnjice, njegovim mitovima. Ali Moderna vremena imaju namjeru biti i nešto više od toga. Tekst je zvono koje zvoni na uzbunu, poziv čovjeku da ponovno pronađe one ljudske dimenzije koje stalno – i možda nepovratno – gubi. Danas smo tu, na rubu provalije iza kojeg nema ničeg: samo praznina. I kao nikad prije, nesvjesni smo svoje tragične sudbine.


U srijedu navečer bijah u Hrvatskom narodnom kazalištu gledati ovu dramu. Bila sam oduševljena. Prikazuje svijet današnjega čovjeka, život modernoga čovjeka. Svi bismo se prepoznali bar u jednom trenutku. Žurimo kroz vrijeme zaboravljajući one najbitnije stvari u životu. Želimo graditi svoju karijeru, ali pri tom smo vrlo egoistični. U današnje vrijeme sve manje imamo vremena za obitelj, prijatelje, za razgovore, za Ljubav... I što onda? Ali, znate što je najvažnije? Svi imamo izgovor: ˝Imam puno posla. Ne mogu sada. Poslije ću... Žurim.˝ Hoće li to poslije ikada osvanuti? Ne vjerujem baš.
Uživala sam gledajući dramu. Ona ima mnogo dublji sloj, nego što se to čini. Potakne nas na razmišljanje o našem životu. Možemo li se mi doista poistovjetiti s ovim likovima ili ne? Mnogi ne će htjeti priznati, ali tako je to. Žurimo, trčimo kroz život i što se ona dogodi...

Dijete je umrlo u auto jer ga je otac inžinjer zaboravio! Da, da, zaboravio je vlastito dijete jer je kasnio na neki sastanak. Dijete se spržilo i dehidriralo jer je bilo na suncu tri sata, a to sve zbog ˝neizbježnoga˝ sastanka...
Ovako je završila predstava...

Zaustavite se u svojo žurbi, udahnite i zanemarite posao i sve brojke koje vas dozivaju... Uživajte u čarima života. Ne dopustite da potratite svoj život jer već sutra može biti prekasno.

Ovaj post ću završiti riječima najpoznatijega dramatičara Williama Shakespearea:
Sav svijet je pozornica;
A ljudi, žene u njoj glumci samo,
Što dolaze i odlaze sa scene.