Blizanci u maternici razgovaraju:
- Vjeruješ li u život poslije rođenja?
- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja.
Možda smo ovdje baš zato da se pripremimo na život poslije rođenja.
- To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće izgledao?
- Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati. I jesti svojim ustima.
Pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti: poslije rođenja nema života.
- Pupčana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja.
Nešto posve drugačije, nego ovo što živimo sada.
- Ali nitko se nije vratio od tamo. Život poslije rođenja završava.
Osim toga život nije nista drugo, nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.
- Pa ne znam bas točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu.
Ona će zatim brinuti za nas.
- Mama?!? Ti vjeruješ u mamu?! Pa gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopće postojali.
- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.
- Da. Moguće. Ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet.
Znaš, uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek započinje...!
|