VELIKA KAO DIJETE VELIKA KAO DIJETEVELIKA KAO DIJETE

ponedjeljak, 07.07.2008. ♥

♥ Povratak ili samo privremeno stajalište?


Nakon četiri mjeseca...
Mnogo se toga promijenilo.
Iskreno, ne znam jesam li se ja vratila sa svoga odmora.
Zaželjela sam se ovog neobičnog virtualnog svijeta.
Nedostaje mi ovo piskaranje navečer, opuštanje i uživanje.
A opet... Nisam sigurna.
Nisam sigurna jesam li spremna ponovno se obvezati da su Vas čitati, pisati komentare...
Nisam sigurna jesam li u mogućnosti da Vam ponudim nešto zanimljivo iz svog života.
Ljuta sam sama na sebe jer sam ušla u nekakvu glupu rutinu i ništa mi se ne da.
Crno - bijeli svijet (s fragmentima boja)
Točno tako!
Potrudit ću se ja obojati svoj svijet u najšareniji akvarel ikada...


Image Hosted by ImageShack.us


Onda, je li ovo povratak ili samo privremeno stajalište?

Ipak je ovo Povratak!

četvrtak, 20.03.2008. ♥

♥ Sve je u redu?


Bježim uplakana
između jučer, danas i sutra.
Pogledam svoje ruke...
....krvave....
Padam.
Nikog nema.



Image Hosted by ImageShack.us



SVE JE U REDU?

♥ 23:51 ♥ komentari (18) ♥ printSve je u redu?

srijeda, 26.12.2007. ♥

♥ Nakon dugo vremena...


Nakon dugo vremena, ponovno dođoh.
Nije me bilo duga četiri mjeseca.
Svaki dan je nosio svoj problem,
danas malo veći, sutra lakši...
Ali bilo ih je.
I suza, tuge, boli i patnje...
Uspjela sam sve to svladati
i ponovno se vratiti u ˝normalu˝.
Život me nanovo nanio na hridi,
a ja sam bila previše slaba da
bih to sve još jednom podnijela.
Uspjela sam.
Ponovno sam s vama.
Osmijeh je ponovno zatitrao,
a galeb se zaželio leta.
Evo me, Dragi Prijatelji, ponovno sam s Vama!




♥ 19:13 ♥ komentari (38) ♥ printNakon dugo vremena...

srijeda, 22.08.2007. ♥

♥ Možda je vrijeme...


Odlazi cirkus - Đ. Balašević

Možda je vrijeme za polazak.
Nisam sigurna. U ovom trenutku nisam ni u što sigurna.
Nemojte mi zamjeravati.
Ne znam ni sama. Zbunjena sam.
Mrzim kada mi nešto postane obaveza.
Nemam snage izbisati ovaj blog i jednostavno vas sve zaboraviti.
To nisam ja! Jer vi ste bili dio moga života.
(I još uvijek ćete biti!)
Ne odlazim ja zauvijek. Vratit ću se. Obećajem!

Ja sad idem van i vratit ću se možda tek na godinu, šta
tako gledaš u mene?
Ja sad idem van i vratit ću se možda tek za trista godina,
pa zar je to neko vrijeme?


Molim vas, ovo nije nikakva drama ili smak svijeta!
Mrzim patetiku!!
Otići ću polako. Kao što sunce zalazi.
Jer svaki trenutak je neprocjenjiv.
I zato, nemojte biti patetični.
Jednostavno... (Uh, što obožavam tu riječ.)
... idem i vratit ću se.
Možda sutra, možda za dva dana, tjedan dana, mjesec dana...
Ali, vratit ću se!
Upamtite: vrijeme i prostor ne postoje!
Postoji samo SADA i OVDJE!

Vaša Galebica Festina Lente!


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 00:38 ♥ komentari (65) ♥ printMožda je vrijeme...

petak, 17.08.2007. ♥

♥ Ovo mi je škola


Prošao si pokraj mene i nisi se javio.
Maknuo si glavu strahujući da nam se pogledi
ne susretnu jer se stidiš sebe.
Smiješno, zar ne?


Ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije
jer fališ mi do bola i znam da bit će još i bolnije
jer svaka ljubav nova ruši vjeru u tebe
ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije


Nema veze. Ne misli da si me povrijedio.
Ne, nipošto! Samo si dokazao da si gad.
Nisi me ni iznenadio jer sam podsvjesno
znala koga sam imala uza se.


Koje su to riječi sto su meni sisle s usana
ne poznajem ni jednu što bi kazni ovoj bila jednaka
jer su osveta i ponos dvije sestre blizanke, rođene u ponoć
jedna malo prije, druga kasnije



Sada ti više ne trebam jer si sve
izvukao od mene što ti je trebalo.
Znam ja, doći ćeš ti jednoga dana,
no tada ću biti spremna za reći: ˝NE!˝


Ako ikad vratim vjeru u tebe
i onda lažna nada nikne za mene
na poljima od snova ne pušta se korijenje
ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije


♥ 17:47 ♥ komentari (34) ♥ printOvo mi je škola

ponedjeljak, 13.08.2007. ♥

♥ Ljubav ljetnog sumraka


Sjedim na stijeni, sama… Osluškujem kako mi more tiho šapće pjesmu tužne, nikad zaboravljene Ljubavi. U ruci držim uspomenu na njega, Bezimenog Anđela koji me je zarobio u svom srcu za samo jednu noć. Naslonim se na skupljena koljena, zatvorim oči i prepustim se šumu njegove školjke…

Bijaše to jedne ljetne večeri…Nikad zaboravljene, otete sjećanju, nikom opisane. Sjedila sam ovdje, na istoj stijeni, točno prije pet ljeta. Bijah tužna, moje srce ranila je ruka onoga Vraga. Plakala sam igrajući se prstima po vodi. Ono me slušalo…More moje tajno, a njegova nedostižna ljubav milovala mi je kosu. Tješili su me šaljući mi zrakom poljupce daljina… Prepustih se tom zanosu izgovarajući stihove vječne pjesme…

Odjednom, val mi pošalje nešto. Otvorih oči i ostadoh iznenađena i osupnuta… Na stijeni me dočekala boca morske pučina noseći poruku. Nisam znala bih li ju otvorila ili ne. Nisam znala kome je bila upućena. Razum mi je govorio da to ne diram, a srce je tiho progovaralo: ˝ Otvori to. To je samo za tebe. Poruka koju čekaš. ˝ Trgnem se iz sanjarenja, uzmem tu tajanstvenu poruku i stidljivo ju počnem čitati…

Nisam mogla vjerovati. Bilo je upućeno meni. Ne, to nisam mogla prihvatiti!
Pjesmica o jednoj čarobnoj Ljubavi koju nitko nikada nije osjetio. Ja sam bila glavni lik - On i ja. U potpisu: Tvoj Bezimeni Anđeo. Okretala sam se u nadi da će nam se susresti pogledi, u nadi da ću Ga vidjeti…
Sjedila sam još dugo čekajući Ga…Već je vjetar počeo zavijati, cvilio je…Otišla sam kući, ali snu se nisam dala. Te noći sam pročitala pjesmicu po milijunti put i u samu zoru podala se snu, umorna…

To jutro me probudi miris mora. Onaj tajanstveni. Brzo sam se odjenula, zgrabila svoju porukicu i otrčala iz stare kamene kuće. Nisam znala kamo idem… U mislima mi bješe ta pjesmica i On, Moj Bezimeni Anđeo. Otrčala sam na onu istu stijenu… Izvadih pjesmicu te je po tko zna koji put pročitam… Zatvorim oči i bacim se u more. Plivala sam što sam brže mogla u taj morski beskraj.

Na plaži me dočeka crvena ruža…Bijah osupnuta. Udahnem taj miris, tu nepoznatu ljepotu, tu čaroliju i nježne suze potekoše mojim licem…U ruži sam pronašla poruku: ˝ Čekat ću te, čekaj me u sutonu prilikom spaljivanja Dana s Noći kada oni postaju Jedno. ˝
Tvoj Bezimeni Anđeo

Srce mi jače zalupa, obrazi se zarumene, oči zasjaje. Tresla sam se. Nisam mogla vjerovati da se ovo meni događa. Ne, ovo je nemoguće! Potajno sam Ga zavoljela iako nisam ni znala tko je. To mi je postalo nebitno. Zamišljala sam ga…Bio je visok, crne kose i crnih očiju kao ugljen, a svojim gracioznim hodom odavao je onu posebnu nježnost i požudu.

Tog dana nisam otišla kući.Ostala sam na plaži. Na pustoj stijeni, sjedeći sam sanjarila. Nisam znala što osjećam. Ili strah, ili čežnju, ili sreću…
Samo sam molila da ovo ne bude nekakva šala. Ne, to mi sada nije potrebno. Previše bi boljelo.

Sunce je polako odlazilo, napuštalo me je. Dan je nestajao; na zapadu se spaljivao s Noći. Blažen pogled... Počnem drhtati. Noć je pala, a nebo osuto zvijezdama. Mjesec me obasjao. Ja sama sjedim na stijeni, a njegov srebrni trag miluje mi obraščiće.

Već sam počela gubiti svaku nadu, povrijeđena i tužna odlučih otići. Ali, odjednom... Začujem meke i nježne korake koji su mi se približavali. Bojala sam se okrenuti. Cijela sam se naježila. Došao je! Uhvatio me za ramena i tako me strasno poljubio... Ljubio me dugo, a ja sam se prepustila toj čaroliji Ljubavi. Srce prestade kucati, krv prestade žilama kolati, sve stade. Cijeli svemir se zaustavi u tom trenutku. Pogleda me svojim crnim očima, a iz njegovih crvenih usana pobjegle su riječi: ˝ Volim te! Vjeruj mi! ˝

Uzeo me je za ruku i poveo za sobom. Hodasmo pješčanom plažom. Sami... Onda me uze u naručje i odnese ispod jednog bora. Taj bor nikada ne ću zaboraviti; na deblu bješe ucrtana zvijezda i mjesec. Nisam se bojala. Prepustila sam se i prvi put u svom životu osjetila ljubav u pravom smislu riječi... Ljubav, čudnu, tajnovitu.

Ljubio me po cijelom tijelu svojim strastvenim poljupcima. Polako me polegao na topli pijesak i tiho šapnuo na uho: ˝ Volim te životom svojim. ˝ Zatvorila sam oči i prepustila se njemu cijelim tijelom, cijelom dušom. Nije me zanimalo što će biti sutra. Željela sam samo uživati u ovom trenutku, prepustiti se toj Ljubavi i duboko zaroniti.

Te noći vladala je čarolija. Ta noć bijaše nezaboravna. Vodili smo Ljubav pod okriljem mjesečine. On i ja, sami na plaži pored mora. Te noći sam se podala cijela kao nikom nikada do sada. Ljubih mu usne skrletne... Te noći postadosmo Jedno. Zaronio je u mene nježno, polako, tiho... Cjelivao me, ljubio, mazio i krao poljupce.
U samu zoru me položio u svoje naručje i tako smo zajedno dočekali rađanje novoga dana. U sami početak novoga dana prozbori: ˝ Malena moja, oprosti mi! Volim te! ˝ I poljubi me tako starsno. Ja sam ga samo jako zagrlila te zaspala u njegovom naručju...

Probudih se. Nisam ni bila svjesna što sam ove noći doživjela. Sve je bilo kao san... Njega nije bilo. Pobjegao je ostavivši mi malu školjkicu u kojoj je njegovim posebnim rukopisom bilo napisano: ˝ Otišao sam jer sam morao. Ali, ljubim te i ljubit ću te cijeloga života. Ostavljam ti ovu školjkicu da te svojim šumom uvijek podsjeti na ovu vjekovnu noć... Tvoj Anđeo J. ˝

Stavih školjkicu na uho i ponovno začujem njegov blaženi glas. Pjevao je pjesmu o našoj čudnoj Ljubavi. Suza krene... Zaustavih je. Nije mi potrebna. Ne žalim ni zbog čega. Ovo je bila Ljubav smo jedne noći, ovo je bila Ljubav jednoga sanjara i romantika, ovo je vječna Ljubav. Nisam ga poznavala, ali podala sam mu se i vodili smo Ljubav života, Ljubav kojoj se cijeli svemir poklonio... Ljubav naših srdaca, Ljubav nakon koje smo spremni i umrijeti... Tajnovita i samozatajna. Ljubav našega života... Ljubav kakva samo u pričama postoji...
Ja sam voljela kao nitko u životu... Svog Bezimenog Anđela...

P.S. Ovu priču objavih na blog prije tri mjeseca, ali htjela sam ponovno!

Image Hosted by ImageShack.us

♥ 12:41 ♥ komentari (29) ♥ printLjubav ljetnog sumraka

petak, 10.08.2007. ♥

♥ Ja ću biti tvoj Anđeo!


Neponovljivi pogled i osmijeh koji sam
govori više od svega ostaloga,
Topla riječ, utjeha nezaboravna,
zagrljaj koji nikada prestati ne će,
Ljubav koja je spremna za sve:
ljubi i voli u svakom trenutku,
iznenadna poruka koja ti oboja dan...
Znati da netko živi za tebe
i zbog toga je svako jutro
uljapšano najraskošnijim bojama svemira -
a samo zbog tebe!


Ja ću biti Tvoj Anđeo - rekla si!



Image Hosted by ImageShack.us

♥ 19:07 ♥ komentari (31) ♥ printJa ću biti tvoj Anđeo!

nedjelja, 05.08.2007. ♥

♥ Spremna sam!

How to save a life - The Fray

˝Ljubav je veličanstvena katastrofa: znati da se zalijećeš u zid i svejedno ubrzavati: srljati u propast s osmijehom na licu; radoznalo čekati trenutak kada će se stvar usrati. Ljubav je jedino programirano razočaranje, jedina predvidiva nesreća koja se traži repete. Ljubav je unaprijed izgubljena bitka.˝


Ljubav nije unaprijed izgubljena bitka
iako se ponekad tako učini.
Ljubav je veličanstvena
iako se ponekad pretvori u katastrofu.
Ljubav nije propast
iako nas ponekad dovede do propasti.
Ipak, za Ljubav se živi i umire!
Jer, ja sam spremna za Ljubav umrijeti
čak i nakon ove izgubljene bitke...



P.S. I zato mi je potreban odmor. Idem zaboraviti na nekoliko dana neke scene iz života. Vratit ću se brzo!

♥ 12:18 ♥ komentari (37) ♥ printSpremna sam!

četvrtak, 02.08.2007. ♥

♥ Nije lako Biti...



Sanjati da si drukčiji i probuditi se takav.
Biti nekako posebniji, a opet biti jednostavan.
Lako? Nimalo!
Vrijedi? Svake suze!
Nikada ne odustati od onoga što jesi,
najvažnije Biti i prkositi Sudbi,
ali opet Biti poseban.

Mnogo strijela proletjet će pokraj,
možda Te i koja pogodi i Ti bivaš ranjen.
Lako? Nimalo!
Vrijedi? Svake suze!
Boljet će, ostat će rana,
ali ne posustaj. Kreni dalje.
Ipak Te netko čeka na kraju puta.

Sanjati da si ti Ti i znati Smisao svoga poslanja.
I opet biti drukčiji, a biti svoj!
Lako? Nimalo.
Vrijedi? Svake suze!
Putovati dalje, kroz pustinju, preko planina-
saznati ime svoga Života.
Ja svoje Ime još uvijek tražim...

A Ti?
Tražiš li ga uopće ili stojiš na mjestu?


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 12:01 ♥ komentari (33) ♥ printNije lako Biti...

ponedjeljak, 30.07.2007. ♥

♥ Biti poseban...

Ona je bila posebna djevojka:
Nije voljela ono što su voljeli njezini vršnjaci,
Nije bila običan tinejdžer,
Nije htjela uništiti svoj život,
previše ga je voljela,
Nije bila zaljubljena niti je imala dečka,
Još nije okusila prvi poljubac,
No, nije se time zamarala.
Jer, jednostavno, ona je bila iznad svih
petnaestogodišnjaka.

Možda ju je život tako naučio?
Možda je takva od rođenja?
Ili, tako je Gospodin htio.

Gledala je svijet očima odrasloga
i srcem nevinog djeteta.
Imala je svoj san za koji je živjela.
Nisu je svi shvaćali.
Bojali su je se.
Bila je djevojka lucidnih snova,
puna iznenađenja i ludila.
Imala je Ljubav koja se zvala njezinim imenom.
Voljela je svijet oko sebe, ma kakav on bio -
stvaran ili izmišljen.

Uistinu je bila posebna.
Jedinstvena. Drugačija.
To su joj govorili oni koji su je shvaćali.

Nikada to sebi nije htjela priznati.
Smatrala se običnom tinejdžericom.
Vrijeme je prolazilo, a ona je shvaćala neke stvari.
Uživala je u društvu intelektualaca, u društvu starijih
jer je s njima uvijek pronalazila nove teme za razgovor.
I shvaćali su je za ozbiljno držeći do njezinog mišljenja.
U društvu svojih vršnjaka nije se osjećala slobodno.
Bili su joj dosadni i naporni. Nije mogla s njima.
Jer nisu je zanimale prosječne pubertetske priče.
Ona je bila djevojka koja je prerasla sve to.

Bila je djevojka koja je živjela za Ljubav.
Bila je djevojka koja je spremna sve žrtvovati za Prijateljstvo.
Bila je djevojka koja je živjela za veće sfere.

Jer ona je bila velika kao dijete...


Image Hosted by ImageShack.us



P.S. Ovo je moj 100. - jubilarni post. Presretna sam!

♥ 18:13 ♥ komentari (39) ♥ printBiti poseban...

petak, 27.07.2007. ♥

♥ Budi noćas mirno more...

Srce moje kucaj tiše, zastani na tren,
da je slušam kako diše, da je slušam kako diše,
da je slušam kada budem njen.

U čempresu sam bio u bršljanu đardina,
iz čokota sam pio i sunce iz starina,
i tako prepun ljeta ko nanosi leandra,
izležavam se s cvrčkom na grani oleandra.
I onda nek poteku i stoljeća i milje,
pretvorit ću se opet u bosiljak i smilje,
u čemprese i bršljan, u sokove agava,
da poljupcem je budim kad pored mene spava.


Budi noćas mirno more ona bit će tu,
po kucanju moga bila prepoznati ćeš nju.
Srce moje kucaj tiše, zastani na tren,
da je slušam kako diše,
da je slušam kako diše,
da je slušam kada budem njen,

Budi noćas mirno more...




P.S. Dragi moji virtualni prijatelji, ne će me biti dva-tri dana u ovom predivnom blogerskom svijetu. Znajte da ćete mi svi nedostajati.
Ostavljam Vam ovu predivnu pjesmu i beskonačno mnogo ljetnih pusica...Vaša Festina Lente.

♥ 13:54 ♥ komentari (16) ♥ printBudi noćas mirno more...

utorak, 24.07.2007. ♥

♥ Nikada se ne pokajati...

Uvijek je bila posebna djevojka. Svi su to znali. Na prvi pogled bi se reklo da je jedna obična tinejdžerica, ali ona je duboko u sebi krila svoje tajne svjetove. Isticala se među svojim vršnjakinjama svojom odlučnošću da što prije odraste i pobjegne od kuće. Svima je bila draga iako su svi znali za njezinu slabost - voljela je starije muškarce uz koje se osjećala zrelije.
Studeni. Mjesec sjećanja. Svi su se okupili na poznato mjesto za vrijeme velikoga odmora kada su saznali nešto što je svih šokiralo. Julija, trinaestogodišnjakinja uvijek posebna, s nekom čudnom radošću i srećom u očima, pohvalila se da je spavala sa starijim dečkom. Nitko ne mogaše vjerovati. Cijeli svijet im je propao. Njihova kolegica iz razreada, draga Julija, učinila je ono što su mogli najmanje očekivati. Nisu mogli doći sebi. Ona je bila sretna jer je mislila da je sada odrasla, a da su svi ostali obični balavci.
Preko noći ona je postala druga osoba. Iz njezinih očiju nestala je dječja nevinost i sreća. Njih je sada gledala očima žene koja je uživala u svom jadu. Promijenila se.
Svi su je na hodnicima gledali i došaptavali se. Cijelo selo je znalo za njezin podvig. Nažalost, Julija je uživala u tome. Nije bila svjesna što je učinila svom nevinom tijelu, svom životu. Uništila si je najbolje godine života, uništila je svoj život za samo jednu noć. Nadala se da je porasla u njihovim očima jer je učinila nešto što još nitko nije. Imala je iskustvo, to bolno i jadno iskustvo. Više nije bila obična tinejdžerica, a to je htjela.
I danas šeta ponosno ulicama svoga sela. Julija se nikada nije pokajala za ono što je učinila. Ima tek petnaest godina, no njezin izgled odaje propast njezine duše i tijela. U njezinim očima ne igra sreća i zanos jedne petnaestogodišnjakinje, ona je nešto drugo. Izgleda tako otrcano, staro i istrošeno, a tek je zakoračila u svijet mladosti. Ona ne mari za to. Neprestano ju viđaju u društvu deset godina starijih muškaraca. U njima traži utjehu koju nema u obitelji. Svaku večer provodi s njima. Na granici propasta je. Svi su to vidjeli. Pokušavali su je spasiti iz svega toga, no ona je zaslijepljena nekakvom zaljubljenošću.
Priznala je sama sebi da ne zna što je Ljubav i da je nikada ne će osjetiti. Ona ne voli muškarce, već ih iskorištava. Ljubljenje joj je postalo gađenje, a muškarci su tu samo da joj ponude novac, drogu i osjećaj ˝zrelosti˝. Nikada ne će zavoljeti niti jednog muškarca jer nosi previše bolan ožiljak na srcu kojeg nije svjesna. Nada se da će uloviti nekog bogatoga do svoje osamnaeste-devetnaeste, roditi mu djecu i tako sebi uništiti život. No za nju je to sreća... Nažalost...

Image Hosted by ImageShack.us

♥ 21:53 ♥ komentari (23) ♥ printNikada se ne pokajati...

petak, 20.07.2007. ♥

♥ Zašto čekati sutra?

Prošli tjedan bijah na rubu, na granici očaja. Htjela sam onaj Telefonski poziv i trebala sam Ga čuti jer bez njega mi nadolazeći dani nisu imali smisla. Svakim danom postajala sam sve nervoznija i totalno odsutna. Nisam bila svjesna što mi se događa...

Nazvala sam Ga večer prije operacije. Bio je u bolnici. Zazvonilo je, a ja sam ovaj put bila sigurna što činim. Trebala sam čuti Njegov glas ponosa i slave. Javio se... Pričali smo. Kratko, ali dovoljno. Tada se sve promijenilo. Osmijeh na licu, ples sreće u očima, a Ljubav se više nije igrala skrivača sa srcem.
Dvadesetšest dana se nismo čuli niti vidjeli. Prokleto dugih dvadeset šest dana... U početku sam bila sigurna u sebe misleći da mi On ne znači išta u života. No kako su dani prolazili, osjećala sam se prazno, osamljeno. Nešto mi je nedostajalo. Shvatila sam da mi nedostaje Njegova blizina, Njegov glas, Njegov zavodnički osmijeh... Napokon shvatih da mi nedostaje On.

- Ali, zakratko, privikneš se na tu osobu i počneš u potpunosti ovisiti o njoj. Tada već misliš o njoj tri sata, a zaboravljaš je tek na dvije minute. Ako nije u blizini, prolaziš kroz iskustvo kakvo imaju ovisnici kad ne mogu doći do droge. Na tom stupnju, isto kao i što ovisnici kradu i ponižavaju se da bi došli do onog što im je potrebno, i ti si spreman učiniti bilo što zbog Ljubavi.

Bila je to tajna veza između nas dvoje.
To je ona velika prva Ljubav u godinama kada više niste toliko naivni i kada niste sigurni ni u što. Ja nisam znala što osjećam. Bila je takva zbrka u glavi. Stalno sam mislila o Njemu. Svaka moja riječ te noći bila je molitva za Njegovu operaciju. Srećom, sve je dobro prošlo.
Prešla sam granicu prijateljstva i nalazila sam se na Teritoriju Ljubavi - kaotično i zbunjeno. Nikada nisam ni sanjala o tome, ali... Na kraju, sretna sam jer to nije klasična Ljubav čiji su simptomi simpatija, leptirići u trbuhu, sms poruke... Ne, ne! Osjetila sam Ljubav i čudnu zaljubljenost.

Ljubav je uvijek nova. Sve jedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu - uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Trebamo je prihvatiti jer ona je grana našega postojanja. Ako je odbacimo, umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove. Treba ići za ljubavlju gdje god ona bila, čak i kada to znači sate, dane, tjedne razočarenja i tuge.
Jer, u času kad krenemo ususret Ljubavi, i ona kreće ususret nama,
I spasi nas.


Ljubav... On je taj koji me može svakakvim imenom nazvati, On je jedini kojemu praštam, On je jedini s kojim se često svađam, On je jedini koji može zaboraviti čestitati rođendan... Ja sam jedina koja je vidjela Njegove suze, ja sam jedina koja može vikati na Njega i reći Mu da je idiot i kreten, ja sam jedina koju zove deset puta dnevno. On je Jedini i zbog njega sam ludila dvadesetšest dana. On je jedina Prva Ljubav.

On je On i nitko ga ne može zamijeniti. Uvijek će mi biti negdje u podsvijesti.
On nije muškarac o kojem sam sanjala, ali dobila sam ga jer mi je potreban. On nije muškarac s kojim mogu razgovarati o poeziji ili o Matoševoj pjesmi, On je taj koji ne razumije mnogo toga. On je najprije smotani muškarac koji ne zna što želi. On je, on je... On je on. Gotovo! On je zbunjen, ali iskren. Lud je totalno. I zbog toga Ga volim...


A u Ljubavi ne postoje pravila. Možemo se truditi slijediti priručnike, ovladati svojim srcem, osmisliti strategiju ponašanja - ali sve je to besmisleno. Srce odlučuje. i što odluči je, bez sumnje, ono što vrijedi.


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 23:28 ♥ komentari (27) ♥ printZašto čekati sutra?

ponedjeljak, 16.07.2007. ♥

ILI JESI, ILI NISI!!


P.S. Ludilo, zbrka, osjećaji, Ljubav, prijateljstvo, poziv, danas, sutra, operacija, molitva, stihovi, maštanje, sjećanje...
Sada nemam vremena napisati objašnjenje koje nije ni potrebno!Vjerujte mi!!


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 23:59 ♥ komentari (18) ♥ print

subota, 07.07.2007. ♥

♥ Telefonski poziv...

Šetam obalama svog ludila u glavi
i nespretno sanjarim o svom,
već sada, izgubljenom Vojniku.
Koliko telefonskih poziva, nepotrebnih riječi,
sanjarenja, suza, sreće i ponosa...
A On je otišao. Izgubila sam Ga zauvijek.
Jučer uzeh u ruke telefon i moji prsti
makinalno počeše birati Njegov broj...
Zazvonilo je jednom. Nisam bila svjesna.
Previše mi je nedostajao tog trenutka.
Prije nisam tako razmišljala. Ne.
Mrzim kada On ne zna reći: ˝Oprosti.˝
Zašto je riječ oprosti tako prokleto teška?
Izgubila sam Ga zbog te, njemu, strane riječi.

Image Hosted by ImageShack.us


Ali, sve bih Ti oprostila.
Sama sam kriva. Jer postadoh Ti
nešto normalno, nešto što se ˝Kao Ono Podrazumijeva˝.
Tako nije smjelo biti. Dogodilo se...
Svakim danom očekujem Tvoj telefonski poziv,
sanjam da će moj mobitel zazvoniti onom pjesmom
koju si Ti izabrao - Behind blue eyes.
Sjećaš se te pjesme?
Sjetiš li se ikada mene i naših razgovora?
Ne vjerujem.
Ti si jedno Preponosno Dijete
koje nije svjesno što gubi, što je izgubilo.
Žao mi je... Srest ću ja još mnogo takvih kao Ti,
ali nitko nikada ne će biti Ti.

♥ 23:59 ♥ komentari (31) ♥ printTelefonski poziv...

ponedjeljak, 02.07.2007. ♥

♥ Sanjam...

Image Hosted by ImageShack.us


JA ĆU BUDNA SANJATI...

♥ 23:37 ♥ komentari (20) ♥ printSanjam...

petak, 29.06.2007. ♥

♥ Zbogom, dragi Tadija...

Otišao je legenda hrvatske književnosti, Dragutin Tadijanović u 102. godini svoga čarobnog života. Ostavio je za sobom bezbroj vječnih pjesama koje odišu ljepotom Tadijine riječi... Hvala Ti, Tadija. Hvala Ti za sve pjesme kojima si obogatio hrvatsku književnost, ali i moje srce!


DUGO U NOĆ, U ZIMSKU BIJELU NOĆ

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O, majko žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?


NA GROBU PRIJATELJA

Dođoh na grob tvoj. Ploča
S tvojim potpisom. I sunce
A uokolo samo grobovi.
Grobovi s imenima, tuđi.

Pomislih: Gdje li su jablani,
Oni iz tvojih pjesama,
Da pratnja ti budu i ovdje
U pustoj vječnosti tvojoj?
No, sjetih se da je dosta
Srcu čovječjem malo ljubavi,
Kitica svijeća, riječ prijatelja.

A koliko njih, koliko ljudi,
U ovo grabežljivo, krvoločno doba,
Nemaju ništa, ni svoga groba.

Vratih se spuštene glave, uprte u zemlju.

Image Hosted by ImageShack.us

♥ 21:51 ♥ komentari (8) ♥ printZbogom, dragi Tadija...

nedjelja, 24.06.2007. ♥

♥ Ništavilo u glavi!

Evo, i ja se napokon javljam. Nekoliko dana nisam bila u virtualnom svijetu, ali imam za to opravdani razlog. Večeras sam se baš zaželjela svoga bloga, lunjanja po drugim blogovima, čitanja famoznih postova, komentiranja...
U četvrtak se sve završilo. Svih osam godina školovanja, ova neobična školska godina. Nisam imala nikakav osjećaj. Nisam bila svjesna da se tada oglasilo po zadnji put školsko zvono... Označilo je kraj, ali i jedan novi početak. Gotovo je sve. Idemo dalje.
Večer prije kraja školske godine (ili kako ja zovem; leta u slobodu), dobih najposebniju ružu na svijetu od najposebnije osobe u svom životu. Bijah očarana... Koliko jedna sitnica znači čovjeku. Sutradan se s nastave vratih kući s predivnim buketom u ruci, prelijepim dupinima s porukom i s razglednicom na kojoj je mačkica i piše:˝ Nedostaješ mi mnogo.˝ A na poleđini je posebna poruka koju napišaše moje tri velike prijateljice (moje čiste). Ne mogu vam opisati osjećaj kada su one tri ušetale u kabinet noseći u ruci buket, tri plava dupina na postolju koja predstavlju njih tri i izgovarajući nikad zaboravljene riječi. U očima su mi zasjale suze, a srce zaigralo!
Tu nije bio kraj. Na sat razredne je došla moja posebna vjeroučiteljica i svakog od nas darovala prelijepim tekstom Stjepana Lice - PRIHVATI SEBE. Bio je lijepo savinut s plavom vrpcom (kao kad se prima diploma). Bila sam prestetna. Suze su još uvijek igrale svoj ples u mojim očima, a srcom mi je vladao čudan osjećaj. Fasciniralo me je sve to. Rečenice Stjepana Lice ću zalijepiti na zid povrh kreveta.

Eto, probuih se u petak ujutro. Zbunjena, nesvjesna svega oko sebe... Evo, već je nedjelja, a ja još ne mogu vjerovati da je sve gotovo. Nisam još svjesna. U glavi mi je zbrka ili bolje rečeno veliko ludilo i ništavilo. Samo razmišljam kako ću se zabaviti, gdje ću izići, s kim ći ići na kupanje... Mozak mi je na godišnjem, a soba u teškom ludilo. Knjiga ima na sve strane kao da sam u najvećoj krizi učenja. Ništa mi se ne da. Školska torba nasred sobe... Uživam u tome. Ne razmišljma ni o čemu. Za mene je ovo još uvijek slatka pričica ne znajući da sam dočekala kraj za kojim sam čeznula od rujna.

Na stolu je kalendarić cijeli išaran, obojan, iskrižan. Dani su prekriženi, svibanj išaran, lipanj zaokružen, a ispod svega velikim slovima piše SLOBODA! Ljudi moji, let u slobodu je napokon kraj mene. Letim znajući da sam ovu predstavu perfektno odradila, i kao redatelj i kao glumac.


PRIHVATI SEBE


Učini nešto dobro za sebe. Učini nešto što si sebi dužan. Prihvati sebe.
Može ti se sve što jesi činiti oskudnim i neuglednim, nevrijednim pozornosti. Ali u tebi su neizmjerna mora, preobilne dragocijenosti.
Kako ćeš dospjeti na suprotnu obalu, ne odlučiš li se na plovidbu, ne zavoliš li more u njegovim plićima i dubinama, u njegovu valovlju i utihama? Kako ćeš dospjeti do sebe? Toliko toga u tebi čeka na tebe.
Tako je malo potrebno da se razgori oganj od kojega je isktkana tvoja duša. Ali ne budeš li imao povjerenja u snagu svjetiljke svoga bića, ona bi od boli mogla utrnuti.
Učini nešto pravedno prema Bogu: prihvati sebe.
Vjeruj, kada te je Bog poželio, kada te je zamišljao, bio je prepun lijepih misli o tebi, prepun povjerenja u tebe. Oblikovao te je svojom ljubavlju, učinio tek malo manjim od sebe. Podario ti je tolike darove i povjerio ti da se brineš o njima, da obilan plod donesu.
Bog te jednako treba i kad si hitar i kada si spor, i kada si neodlučan i kada si se do kraja opredijelio. Bog te ljubi i nije moguće da u tebi ima išta što ne bi bila njegova ljubav. Imaj povjerenja u Boga, imaj povjerenja u njegov naum s tobom. Nemoj mu se uskratiti. Nemoj prezreti najdragocjeniji dar koji ti je povjerio: život, sama sebe.
Učini nešto lijepo za one koje voliš: prihvati sebe.
Podari onima koje svojom ljubavlju prihvaćaš da mogu prepoznati tvoju sreću što postojiš, sreću što se možeš darovati. Obdari ih svojim zanosom, svojim povjerenjem da je život dobar i da uvijek možeš biti bolji. I kao što od onih koje voliš ne tražiš savršenstvo, nemoj ga tražiti ni od sebe.
Neka ti život prođe u predanu nastojanju da sve što je plemenito u tebi, među vama raste, a nesavršenost svoju, nesavršenost vašu nosi strpljivo i srdačno.
Život je dobar i nije vrijedno umarati se oko onoga što te okrada, što vas okrada.
Uvijek nastoj dodati života, dodati sreće. Vjeruj, pod povjerljivom rukom iz smrti niče život. Kako onda ne će iz topla srca?!
Učini nešto važno za svijet, za povijest ljudsku: prihvati sebe.
Ti si jedinstven. Premda ti se može činiti da sve prolazi mimo tebe, da svoj život živiš negdje izvan značajnih tokova, sigurno je: bez tebe nema ljudske povijesti. Bez tebe nema ljudske budućnosti. Bez nade, bez pouzdanja, u tebi već danas trne sutrašjni svijet.
Toliko toga možeš dati svijetu običnošću svojih dana, običnošću svoga srca. Toliko se toga po tebi nastavlja, toliko toga samo po tebi započinje. Nikada ne ćeš dovoljno shvatiti koliko si važan, koliko je svatko važan, jer ljubav je važna.
Zato prihvati sebe u djelomičnosti svojoj, u nedosljednosti svojoj.
Obasjaj sebe, obasjaj Boga, obasjaj one koje ljubiš, obasjaj svijet svojom zahvalnošću što ti je darovano i povjereno biti čovjek.
Prihvati sebe.

S. Lice

♥ 23:50 ♥ komentari (16) ♥ printNištavilo u glavi!

utorak, 19.06.2007. ♥

♥ Zadnji dani u osnovnoj školi!

Kako vrijeme leti... Još jučer sam bila prvašić, a danas osmaš. Da, osmaš... Svih ovih osam godina je prošlo relativno brzo. Bilo je svakakvih trenutaka; sreće, veselja, tuge, suza ... I kada se svega toga sjetim, uhvati me nekakva sjeta. Sve jednom prođe...
U prvom razredu sam sanjala o danu kada ću biti osmaš, nešto posebno. Evo, sada sam osmašica. Lijep je to osjećaj. Osjećam se nekako veliko, zrelije, starije. Zadnji su dani... Nekako mi je ipak žao što se rastajem od svoje osnovne škole. Voljela sam ju. Mnogo toga mi je pružila. Ta osnovna škola me naučila, osam godina je bila dio moga života, oblikovala me je kao osobu, u njoj sam proživjela najljepše godine života i sada... Izlazim iz svega toga. Nisu bitne ocjene niti prosjek, bitno je ono što nosim u srcu; bezbroj uspomena, sjećanja, trenutaka, nezaboravnih događaja...

Sada putujem na drugu postaju života. Ne znam što me tamo čeka. Puno rada, truda, napora i upornosti... I na kraju se sve isplati. Naučila sam da su ocjene nešto najnebitnije jer nisu omjer znanja. Nažalost, presudne su nam kao ulaznica na novu predstavu...

Image Hosted by ImageShack.us

♥ 21:22 ♥ komentari (14) ♥ printZadnji dani u osnovnoj školi!

srijeda, 13.06.2007. ♥

♥ Ljudskoj gluposti nema granica

Samo su dvije stvari na svijetu beskonačne, svemir i ljudska glupost, samo što za svemir nisam siguran.



Image Hosted by ImageShack.us

♥ 23:28 ♥ komentari (19) ♥ printLjudskoj gluposti nema granica

petak, 08.06.2007. ♥

♥ Here I am

Pvi put sam ju čula... Ali, oduševila me je...



Here I am - this is me
There's no where else on earth I'd rather be
Here I am - it's just me and you
And tonight we make our dreams come true

It's a new world - it's a new start
It's alive with the beating of young hearts
It's a new day - it's a new plan
I've been waiting for you
Here I am

Here we are - we've just begun
And after all this time - our time has come
Ya here we are - still goin' strong
Right here in the place where we belong


Here I am - this is me
There's no where else on earth I'd rather be
Here I am - it's just me and you
And tonight we make our dreams come true


Here I am - next to you
And suddenly the world is all brand new
Here I am - where I'm gonna stay
Now there's nothin standin in our way
Here I am - this is me


Bryan Adams

♥ 23:33 ♥ komentari (20) ♥ printHere I am

ponedjeljak, 04.06.2007. ♥

♥ U nedostatku inspriracije...

Nedostatak inspiracije. Dogodi se. Ne znam o čemu bih pisala iako bih ipak nešto htjela pisati. Ma ne znam ni sama. U zadnje vrijeme sam potpuno slatko zbunjena. Ma znate već... Tako vam je sa mnom. Ne znam ni sama što bih htjela. Već nekoliko dana se osjećam genijalno, baš sam sretna i zadovoljna. Smiješak mi je svakoga trenutka na licu, a osmijeh mi je postao lijek za sve. Eto, tako, takvo je stanje kod mene; zbunjenost, ludost... Ali, uživam u tome. Pronalazim sreću u velikim sitnicama, u oblačiću, kiši, poruci, osmijehu, pjesmi... Tako sam sretna. Ispunjena sam posebnom energijom, pomalo sanjarski ludom. Znate ono: ˝Kakvom energijom zračiš, takvom energijom i privlačiš.˝

Danas sam šetala ulicama svoga grada i sretala namrgođena lica koja su odavala ljudsku pohlepu, užurbanost, zaposlonost i , naravno, ljudsku glupost. Svi negdje žure, jure, trče, lete i uopće ne obraćaju pozornost na život koji prolazi pokraj njih. Ne smijemo to dopuštati. Bog nas ne će pitati koje smo poslove radili i koliko smo novaca zaradili, već koliko smo Ljubavi u to uložili i kako smo živjeli dar koji nam je On poklonio. I što onda? Ma trebamo svaki trenutak ispuniti ne obazireći se na sitnice. To nije važno. Trebamo voljeti, ljubiti i bit ćemo voljeni i ljubljeni.
Radujem se svakom novom Danu jer je to novi početak i Dan u kojem ću ponovno uživati iako ću, možda, doživjeti i neke balade. Nema veze. Takav je život i treba znati voljeti i živjeti svoj let.

Molim vas, nemojte mi zamjeriti što vas opterećujem nekim svojim glupostima, ali što ću?
Želim s vama podijeliti svoju sreću i radost. Vjerujte mi, trebamo uživati, trebamo se veseliti, trebamo biti zbunjeni i ludi jer smo to mi. I sada, da, sada, u ovom trenutku, pošaljite sms ili nazovite nekoga koga volite i recite Mu ili Joj koliko ljubite svaku pomisao na Njega ili Nju. Uljepšajte nekom snove... Učinite to i uljepšajte si trenutak koji je neprocjenjiv...

♥ 23:24 ♥ komentari (15) ♥ printU nedostatku inspriracije...

petak, 01.06.2007. ♥

♥ Kako sve brzo prođe...

Evo, danas već prvi lipnja! Sjećam se kako sam u rujnu sanjala o tom datumu, o tom lipnju u kojem će završiti sve. I došao je. Relativno brzo. Istina, puno se toga dogodilo, i ružnoga i lijepoga. Ali, trebalo se dogoditi. To je takva sudbina. I, sada, na samom kraju mi je drago što sam prošla kroz sve ovo. Nikada se ne bih vratila unatrag.
Čudno je kako nam malo treba da se pomirimo s nečim neizbježnim. Ja nisam takva. Dugo mi je trebalo da prihvatim sve ovo novo i da prestanem žaliti za onim što se više nikada ne će ponoviti. Za dvadest dana ću odletjeti u Slobodu. Bit će iza mene još jedna školska godina, ali ova će biti posebnija od svih. Pamtit ću je po nečem novom, drukčijem, po smijehu, suzama... Ali, ipak sve prođe. Htjeli mi to ili ne. Ništa nije vječno. Neki fragmenti života bit će izbrisani, nekih osoba se nikada više ne ćemo sjetiti i nastavit ćemo. Ovo je bila samo jedna neizbježna stanica života na kojoj sam se trebala zadraži da bih nešto naučila.
I tako... Na mom stolnom kalendariću križaju, šaraju se dani. Doći će i taj dan. Kao i svi ostali. Tada ću samo istrčati vani i smiješeći se vikati da je dve gotovo. Sjećam se trenutaka kada sam mislila da će ovo vječno potrajati i da kraj nikada ne će doći.
Gotovo je. Što je bilo, bilo je. Nema povratka. A zašto bi ga i bilo? Nemam za čim žaliti.
Sve je dobro kad se dobrim svrši.


Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada
Tko je domaćin, a tko je bio gost?

Nestaje cirkus u širokoj ravnici
U kišnoj noći za njim se srebri trag.
Odlazi fakir i artisti na žici
i tužni pajac što bio mi je drag.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Pričat će deca o svetlima arene,
vežbat će krišom kod kuće neki štos.
Ali već sutra, čim prođe neko vreme
samo će retko pomišljati na to.

Ostat će okrugli trag na mestu šatre,
tu gde se hrvao sa tigrom hrabri grk.
I par plakata, na njima gutač vatre
kome će klinci već nacrtati brk.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Laku noć dame i gospodo.
Eto, i ova predstava je završena.
Nadam se da ste uživali u njoj.
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine.
Nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu,
na nekoj drugoj predstavi,
u nekom drugom cirkusu.

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
ko je domaćin a ko je bio gost?

Odlazi cirkus, za sve je bolje tako.
Mnogi su predstavu shvatili do sad.
Nove pajace će masa naći lako
jer drugi cirkus ce doći u naš grad.

Ma sve je bilo samo fol.
Sve je to samo jeftin trik.
I sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik.

♥ 21:50 ♥ komentari (30) ♥ printKako sve brzo prođe...

ponedjeljak, 28.05.2007. ♥

♥ Problem danjašnice

Nakon spolnog odnosa s maloljetnom djevojkom, mladić ju je odvijačem izbo po genitalijama. Uhvećen je nekoliko sati kasnije, a istog dana sudjelovao je u još dvije tučnjave.

ŠIBENIK - Dvadesetjednogodišnji državljanin Bosne i Hercegovine, koji je u šibenskom kafiću Bass odvijačem izbo po genitalijama svoju bivšu, maloljetnu djevojku iz Šibenika, uhvaćen je i priveden u Istražni centar Županijskog suda u Šibeniku uz kaznenu prijavu za teško ubojstvo u pokušaju.

Šibenska policija je u noći sa subote na nedjelju, u ponoć i 15 minuta zaprimila dojavu da se u blizini kafića Bass u šibenskoj gradskoj četvrti Dolac nalazi mlađa ženska osoba koja jako krvari u donjem dijelu tijela te da joj je život u opasnosti.

Uz policiju, na mjesto događaja odmah je došla i Hitna pomoć, te je djevojka prebačena na Odjel ginekologije šibenske Opće bolnice, gdje je operirana. Nakon operacije, zadržana je u bolnici na daljnjem liječenju, a život joj nije u opasnosti.

Kriminalističkom obradom utvrđeno je da je djevojka s bivšim momkom imala spolni odnos u zahodu kafića Bass, nakon čega ju je mladić nekoliko puta izbo odvijačem po spolnim organima i nanio joj teške ozljede opasne po život.

Sigurna sam da ste svi već čuli za ovu tragediju koja se dogodila u Šibeniku. Čuvši ovo, ja jednostavno nisam mogla vjerovati. Zgadio mi se cijeli život. Mislila sam da je djevojka silovana pa ju je nakon toga izbo, ali nije tako. Ovako: sedamnaestogodišnjakinja ima dvadesetjednogodišnjeg momka s kojim je izašla u kafić i imla spolni odnos nakon čega ju je izbo. Tom luđaku treba dati doživotnu jer je to nešto prestrašno. On sigurno ima neke psihičke probleme. Ali, ta djevojka! Nju isto ne opravdavam. Ej, pa ona ima sedamnaest godina i ima momka koi je stariji od nje četiri godine i s njim izlazi po kafićima. Sigurno i s njom nije sve u redu. Ona je pristala na spolni čin i dogodilo se to što se dogodilo. Ne mogu to ni zamisliti. I ona ga još ne želi prijaviti. S njom sigurno nije sve u redu. Nakon pokušaja ubojstva, ona njega nije htjela prijaviti policiji. To nije normalno! Definitivno!

U zadnje vrijeme je sve više silovanih djevojaka, ali je zanimljivo što su sve maloljetne. Ne znam kako njima roditelji dopuštaju biti vani u tim kasnim satima. To mi nije jasno. Ruku na srce, one odjenu minice i suknjice pa i same izazivaju. A ovom državom hodaju svakakvi manijaci. I na kraju se dogodi tragedija...

♥ 22:43 ♥ komentari (24) ♥ printProblem danjašnice

petak, 25.05.2007. ♥

♥ Zaranjanje duboko, duboko

Image Hosted by ImageShack.us


Danas sam zaronila duboko,
duboko u morsko plavetnilo.
Taj ugođaj, taj osjećaj,
neopisiv je riječima.
U ustima su mi se igrale slane kapljice,
a valovi su me milovali...



♥ 23:17 ♥ komentari (13) ♥ printZaranjanje duboko, duboko

utorak, 22.05.2007. ♥

♥ Odlazim...


Ove noći ispisujem stihove maštovite i nježne.
Sklapam oči i napuštam svoje tijelo...
Odlazim...
U morska prostranstva gdje ću osjetiti neobičnu Ljubav.
U Nepoznato gdje me čeka Netko.
Na livadu gdje cvjetaju cvjetovi Ljubavi.
Na otok Sjećanja i Uspomena.
Odlazim i napuštam ovaj svijet.
Putujem snovima,
Putujem maštom,
Putujem srcem
Tamo gdje ću ležati pod zvjezdanim nebom
i promatrati najsjajniju zvijezdu..
Još večeras odlazim u san
Dozivajući noćne leptire da me ponesu...


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 23:32 ♥ komentari (18) ♥ printOdlazim...

četvrtak, 17.05.2007. ♥

♥ Ljubav ljetnog sumraka

Jučer napisah svoju prvu ljubavnu pričicu. Jednostavno sam odjednom osjetila potrebu da nešto napišem. Nastala je ova priča...


Sjedim na stijeni, sama… Osluškujem kako mi more tiho šapće pjesmu tužne, nikad zaboravljene Ljubavi. U ruci držim uspomenu na njega, Bezimenog Anđela koji me je zarobio u svom srcu za samo jednu noć. Naslonim se na skupljena koljena, zatvorim oči i prepustim se šumu njegove školjke…

Bijaše to jedne ljetne večeri…Nikad zaboravljene, otete sjećanju, nikom opisane. Sjedila sam ovdje, na istoj stijeni, točno prije pet ljeta. Bijah tužna, moje srce ranila je ruka onoga Vraga. Plakala sam igrajući se prstima po vodi. Ono me slušalo…More moje tajno, a njegova nedostižna ljubav milovala mi je kosu. Tješili su me šaljući mi zrakom poljupce daljina… Prepustih se tom zanosu izgovarajući stihove vječne pjesme…

Odjednom, val mi pošalje nešto. Otvorih oči i ostadoh iznenađena i osupnuta… Na stijeni me dočekala boca morske pučine noseći poruku. Nisam znala bih li ju otvorila ili ne. Nisam znala kome je bila upućena. Razum mi je govorio da to ne diram, a srce je tiho progovaralo: ˝ Otvori to. To je samo za tebe. Poruka koju čekaš. ˝ Trgnem se iz sanjarenja, uzmem tu tajanstvenu poruku i stidljivo ju počnem čitati…

Nisam mogla vjerovati. Bilo je upućeno meni. Ne, to nisam mogla prihvatiti!
Pjesmica o jednoj čarobnoj Ljubavi koju nitko nikada nije osjetio. Ja sam bila glavni lik - On i ja. U potpisu: Tvoj Bezimeni Anđeo. Okretala sam se u nadi da će nam se susresti pogledi, u nadi da ću Ga vidjeti…
Sjedila sam još dugo čekajući Ga…Već je vjetar počeo zavijati, cvilio je… Otišla sam kući, ali snu se nisam dala. Te noći sam pročitala pjesmicu po milijunti put i u samu zoru podala se snu, umorna…

To jutro me probudi miris mora. Onaj tajanstveni. Brzo sam se odijenula, zgrabila svoju porukicu i otrčala iz stare kamene kuće. Nisam znala kamo idem… U mislima mi bješe ta pjesmica i On, Moj Bezimeni Anđeo. Otrčala sam na onu istu stijenu… Izvadih pjesmicu te je po tko zna koji put pročitam… Zatvorim oči i bacim se u more. Plivala sam što sam brže mogla u taj morski beskraj.

Na plaži me dočeka crvena ruža…Bijah osupnuta. Udahnem taj miris, tu nepoznatu ljepotu, tu čaroliju i nježne suze potekoše mojim licem…U ruži sam pronašla poruku: ˝ Čekat ću te, čekaj me u sutonu prilikom spaljivanja Dana s Noći kada oni postaju Jedno. ˝
Tvoj Bezimeni Anđeo

Srce mi jače zalupa, obrazi se zarumene, oči zasjaje. Tresla sam se. Nisam mogla vjerovati da se ovo meni događa. Ne, ovo je nemoguće! Potajno sam Ga zavoljela iako nisam ni znala tko je. To mi je postalo nebitno. Zamišljala sam ga…Bio je visok, crne kose i crnih očiju kao ugljen, a svojim gracioznim hodom odavao je onu posebnu nježnost i požudu.

Tog dana nisam otišla kući. Ostala sam na plaži. Na pustoj stijeni, sjedeći sam sanjarila. Nisam znala što osjećam. Ili strah, ili čežnju, ili sreću…
Samo sam molila da ovo ne bude nekakva šala. Ne, to mi sada nije potrebno. Previše bi boljelo.

Sunce je polako odlazilo, napuštalo me je. Dan je nestajao; na zapadu se spaljivao s Noći. Blažen pogled... Počnem drhtati. Noć je pala, a nebo osuto zvijezdama. Mjesec me obasjao. Ja sama sjedim na stijeni, a njegov srebrni trag miluje mi obraščiće.

Već sam počela gubiti svaku nadu, povrijeđena i tužna odlučih otići. Ali, odjednom... Začujem meke i nježne korake koji su mi se približavali. Bojala sam se okrenuti. Cijela sam se naježila. Došao je! Uhvatio me za ramena i tako me strasno poljubio... Ljubio me dugo, a ja sam se prepustila toj čaroliji Ljubavi. Srce prestade kucati, krv prestade žilama kolati, sve stade. Cijeli svemir se zaustavi u tom trenutku. Pogleda me svojim crnim očima, a iz njegovih crvenih usana pobjegle su riječi: ˝ Volim te! Vjeruj mi! ˝

Uzeo me je za ruku i poveo za sobom. Hodasmo pješčanom plažom. Sami... Onda me uze u naručje i odnese ispod jednog bora. Taj bor nikada ne ću zaboraviti; na deblu bješe ucrtana zvijezda i mjesec. Nisam se bojala. Prepustila sam se i prvi put u svom životu osjetila ljubav u pravom smislu riječi... Ljubav, čudnu, tajnovitu.

Ljubio me po cijelom tijelu svojim strastvenim poljupcima. Polako me polegao na topli pijesak i tiho šapnuo na uho: ˝ Volim te životom svojim. ˝ Zatvorila sam oči i prepustila se njemu cijelim tijelom, cijelom dušom. Nije me zanimalo što će biti sutra. Željela sam samo uživati u ovom trenutku, prepustiti se toj Ljubavi i duboko zaroniti.

Te noći vladala je čarolija. Ta noć bijaše nezaboravna. Vodili smo Ljubav pod okriljem mjesečine. On i ja, sami na plaži pored mora. Te noći sam se podala cijela kao nikom nikada do sada. Ljubih mu usne skrletne... Te noći postadosmo Jedno. Zaronio je u mene nježno, polako, tiho... Cjelivao me, ljubio, mazio i krao poljupce.
U samu zoru me položio u svoje naručje i tako smo zajedno dočekali rađanje novoga dana. U sami početak novoga dana prozbori: ˝ Malena moja, oprosti mi! Volim te! ˝ I poljubi me tako starsno. Ja sam ga samo jako zagrlila te zaspala u njegovom naručju...

Probudih se. Nisam ni bila svjesna što sam ove noći doživjela. Sve je bilo kao san... Njega nije bilo. Pobjegao je ostavivši mi malu školjkicu u kojoj je njegovim posebnim rukopisom bilo napisano: ˝ Otišao sam jer sam morao. Ali, ljubim te i ljubit ću te cijeloga života. Ostavljam ti ovu školjkicu da te svojim šumom uvijek podsjeti na ovu vjekovnu noć... Tvoj Anđeo J. ˝

Stavih školjkicu na uho i ponovno začujem njegov blaženi glas. Pjevao je pjesmu o našoj čudnoj Ljubavi. Suza krene... Zaustavih je. Nije mi potrebna. Ne žalim ni zbog čega. Ovo je bila Ljubav smo jedne noći, ovo je bila Ljubav jednoga sanjara i romantika, ovo je vječna Ljubav. Nisam ga poznavala, ali podala sam mu se i vodili smo Ljubav života, Ljubav kojoj se cijeli svemir poklonio... Ljubav naših srdaca, Ljubav nakon koje smo spremni i umrijeti... Tajnovita i samozatajna. Ljubav našega života... Ljubav kakva samo u pričama postoji...
Ja sam voljela kao nitko u životu... Svog Bezimenog Anđela...


16. 5. 2007.

♥ 23:04 ♥ komentari (14) ♥ printLjubav ljetnog sumraka

nedjelja, 13.05.2007. ♥

♥ Pismo majci



Jesi li živa, starice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek' uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da vidaju te često
Zbog mene veoma zabrinutu
I da ideš svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
Uvijek isto priviđenje muči:
Kako su u krčmi finski nož
U srce mi zabili u tuci.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
Da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sad sam nježan,
I srce mi živi samo snom,
Da što prije pobjegnem od jada
I vratim se u naš niski dom.

Vratit cu se kad u našem vrtu
Rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
Budiš me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit odsanjane snove,
Nek' miruje ono čega ne bi:
Odveć rano zamoren životom,
Samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja k starom.
Ti jedina si utjeha moja,
Svjetlo što mi sja istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
Viđaju onako zabrinutu,
I ne idi svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu.


Sergej Aleksandrovič Jesenjin

SVIM MAMAMA SVIJETA ŽELIM SRETAN MAJČIN DAN!!

♥ 23:42 ♥ komentari (18) ♥ printPismo majci

utorak, 08.05.2007. ♥

♥ ************

Image Hosted by ImageShack.us

KAD BIH ZNALA DA TE DANAS POSLJEDNJI PUT VIDIM POSPANU,
SNAŽNO BIH TE ZAGRLILA I
MOLILA SE BOGU DA MI DOZVOLI BITI TVOJIM
ANĐELOM ČUVAROM...

KAD BIH ZNALA SA SU TO POSLJEDNJE MINUTE ŠTO TE VIDIM,
REKLA BIH TI - VOLIM TE -
I NE BIH GLUPO PRETPOSTAVLJALA DA TO ZNAŠ...

♥ 22:34 ♥ komentari (21) ♥ print************

četvrtak, 03.05.2007. ♥

♥ Naša savjest

»Savjest je najskrovitija jezgra i svetište čovjeka gdje je on sam s Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini.«

»Čovjek ima u srcu zakon što mu ga je Bog upisao. U pokoravanju tom zakonu jest isto čovjekovo dostojanstvo, i po tom zakonu će mu se suditi«



Već neko vrijeme razmišljam o savjesti. Savjest je glas Božji koji nam govori što nam je dobro činiti, a što ne. Uvijek je s nama, u svakom trenutku nam tiho progovara, a na nama je hoćemo li taj glas poslušati ili ne. Bog je u svakom čovjeku i usmjerava ga na pravi put, onaj najbolji. Zna se dogoditi da čovjek Božji glas ne čuje ili ne želi čuti dobro pa onda misli kako će sam moći nastaviti živjeti. No, vara se. Svi se varamo ako mislimo da ćemo dobro živjeti bez Boga i Njegovoga glasa u nama.

Koliko puta smo samo osjetili grižnju savjesti? Koliko puta nismo htjeli poslušati Božji glas? Jesmo li se poslije pokajali?

Čovjek je mnogo puta ohol te misli kako je on dovoljno jak da pobijedi u jednoj velikoj borbi. I onda... Na samom kraju, kada je gotovo, kad poraženi lijegamo u krevet, osjećamo onu grižjnu savjesti. Nešto nam para dušu, nešto nam ne da noćima spavati... To je Božji zakon kojemu se trebamo pokoravati! Opominje nas zbog velike pogrješke. Ne dopušta nam normalno ˝živjeti˝ zbog nečega čega se moramo stidjeti. Sram nas je svojih počinjenih djela. Što je učinjeno, učinjeno je, gotovo je! Ipak, možemo se pokajati svim srcem svojim i svim umom svojim. Bit će nam lakše...
Gospodin nas ljubi.

Ne će nas pitati koje smo poslove radili, nego koliko smo ljubavi u njih uložili!


Isto tada, kada se pokajemo i čvrsto obećamo da više ne ćemo griješiti, da ne ćemo ponavljati iste grijehe, držimo li se toga? Vjerujem da ne. Nažalost, uvijek ponavljamo iste grijehe iako u trenutku kajanja, stavrno nam je žao i odlučimo se popraviti... Ljudi smo. Nemoćni smo na neke grijehe. Nisu to veliki grijesi, ali uvijek se pojavljuju.

Ipak, mi smo samo mali ljudi i ne možemo na sva pitanja znati odgovor. Mali smo i nismo toga dostojni.

♥ 21:44 ♥ komentari (16) ♥ printNaša savjest

nedjelja, 29.04.2007. ♥

♥ Posebna priča

Posebna priča za posebnu osobu - TEBE

Uzmi si pola minute i pročitaj ovu priču jer je stvarno nešto posebno.

Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.

Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.

Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.

Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu glazbu, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.

Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.

Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti vas?«

Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se podvoji. Ako se želiš osjećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima. »Danas je dar, zato se zove sadašnjost«.

♥ 22:56 ♥ komentari (22) ♥ printPosebna priča

četvrtak, 26.04.2007. ♥

♥ CRKVA I MLADI

Već neko vrijeme razmišljam o odnosu Crkve prema mladima i o Crkvi općenito. Mnogo toga mi nije jasno i na neka pitanja ne nalazim odgovora. Dosta toga me zbunjuje što se tiče Crkve kao Božje ustanove. Pokušavam ne misliti o tome, ali jednostavno ne mogu.
Ove godine, a i lani, iz vjeronauka smo učili o abortusu i umjetnoj oplodnji. Znam da se Crkva tome strogo protivi, znam da to i osuđuje. Nije mi jasno...

ABORTUS – namjerna smrt embrija. Sve ja to znam, ali ipak... Ovako. Neka djevojka je silovana i ostane trudna. Što onda? Rodit će dijete koje je plod mržnje?! Ona to dijete nije željela. Doživjela je traumu koja se nikada ne će zaboraviti. I još da rodi dijete koje će je uvijek podsjećati na taj događaj, na toga gada koji ju je obilježio za cijeli život? To ne mogu zamisliti. Evo, polazim od sebe. Ne daj Bože to ikome! Ali, što bih ja napravila? Sigurno bi prva pomisao bila abortus. Ne znam. Možda ne bih imala srca za to napraviti. Na jednu ruku potpuno razumijem djevojke koje su to učinile. Može Crkva govoriti i ovo i ono. To nije lako. Ona će to dijete možda mrziti. Ali, Crkva ne dozvoljava to. Znam, to je ipak Božje dijete. A zašto onda Crkva dopušta pobačaj ako je dijete fizički i psihički retardirano? I nitko ne će odgovoriti na pitanja. Svi mi daju neke Crkvene vjersko-moralne odgovore. Ali nema pojašnjenja...

UMJETNA OPLODNJA – Sjećam se kako sam čitala u novinama kako se Crkva itekako protivi umjetnoj oplodnji. A zašto? Zbog toga što to dijete nije Božji dar? Zbog toga što može doći do miješanja spermija i jajašaca pa se nikada ne će znati jesu li tom djetetu pravi roditelju upravo oni koji misle da jesu? Prošle godine sam postavila ovo pitanje našem svećeniku u školi. I naravno, on mi je dao onaj moralni odgovor. I rekao da nikada nije sigurno čije je to dijete. Moje mišljenje je da je to čista glupost. To su pričice za malu djecu. Jesu li se oni upitali što je s onim parovima, vjernicima koji ne mogu imati djecu? I mi ćemo ih osuđivati zbog toga što su potražili pomoć? Ma daj! Znači, to dijete, začeto umjetnom oplodnjom nije Božje dijete i nije mu dopušteno živjeti? Ne slažem se s tim u potpunosti. A nitko da mi odgovori? Moja vjeroučiteljica je rekla da me potpuno razumije, ali da je to Crkveni zakon i gotovo. Iskreno rečeno, taj zakon nije opravdan. Definitivno!

Crkva se još protivi spolnim odnosima prije braka i upotrebi prezervativa.
O ovome smo isto pričali na vjeronauku. I opet onaj moralno-vjerski odgovor bez pojašnjenja.

SPOLNI ODNOS PRIJE BRAKA – Crkva to zabranjuje. Dobro, to je zabranjeno i gotovo. Da mi je samo znati koliko ljudi nije imalo spolni odnos prije braka! Čast iznimkama.
Počevši od svećenika. Oni su u celibatu ili djevičanstvu. I, navodno, nikada u životu ne smiju imati spolni odnos. I koliko svećenika živi pravim životom u celibatu, strogo se držeći pravila? Vrlo malo. Svaka čast takvima. Poštujem ih. I oni meni drže nekakve propovijedi kad se i sami ne pridržavaju toga? I koga oni zavaravaju!?
Vratimo se na spolni odnos prije braka. Ja mislim da je to nemoguće. Ne želim se vjenčati s 20 godina samo da bih imala prvi seks. To mi ne pada napamet. I ako to napravim, onda sam u velikom grijehu. Pitam se je li Crkva svjesna toga svega? Jedini čovjek koji je živio u djevičanstvu bio je Isus Krist. A ostali? Ne vjerujem.
I sada... Zabranjena je upotreba prezervativa. Znači, Crkva ide logikom da nikada ne će trebati prezervativ u spolnom odnosu zbog toga što sam u braku (prije braka nema seksa) i da nema tajni između bračnog para. Sve to stoji, ali? Rekla sam da su rijetki oni koji nisu imali seks prije braka, a što je s ostalima? Velika većina će zbog sigurnosti koristiti prezervativ pri spolnom odnosu. To mi je potpuno jasno. Time se zaštićujemo od raznih bolesti, ali i od neželjene trudnoće. Da, trudnoće. Znači, mi ne dozvoljavamo razvitak ploda u našem tijelu jer to ne želimo. Sve je meni to jasno. Naravno, Crkva se svem tom protivi. I pitam se ja koja je korist od svega toga? Ispovjediti ću se i gotovo. A što onda??? Zauvijek ću ostati u tom grijehu?

Sada sam u razdoblju traženja sebe i svijeta, otkrivanja, radoznalosti... Crkva sve više udaljava mlade zbog svojih stavova i mišljenja. Ako je tko ikada promislio svojom glavom o svemu, pomislit će kako nam je mnogo toga nametnuto i da Crkva zaista ima neke konzervativne stavove. I neke stvari nam se ne poklapaju. U kući slušamo roditelje o tom kako trebamo ići redovito na misu, u školi nas tlaču, ali i u župi. I što će se time postići? Mene netko prisiljava na odlazak na svetu misu. Nije mi jasno kako svećenici ne razumiju da ja ne ću ići na misu zbog toga što to doista želim, nego zbog toga što trebam jer se ne ću moći krizmati. I sada će navodno krizmu premjestiti u treći srednje. Oni stvarno nisu normalni. Misle da će time nešto poboljšati. Zavaravaju sami sebe. Tko želi slušati Božju riječ, slušat će je i nakon što se krizma, a oni koji ne žele, više se nikada ne će pojaviti. I time se opet dobije ništa.

Možda se mnogi ne će složiti sa mnom, ali ovo su moje dileme kao jedne petnaestogodišnjakinje...

♥ 23:31 ♥ komentari (23) ♥ printCRKVA I MLADI

ponedjeljak, 23.04.2007. ♥

♥ MRZIM RAT

RAT

Mržnja, pohlepa, ubijanje…
Mrzim, prezirem iz dna duše rat.
Bol, plač, gubitak obitelji,
Paklena pojava.


Sam, samcat
Na ovom prokletom svijetu
Molim boga da i ja nestanem,
Da istrunem
Iz ovog užasa



NEVINE DUŠE

Što to postoji,
Tako nemilosrdno
Da uništava živote i duše
Nevinih ljudi…
Koji prijelazi u prah
Nikad nezaboravljen.


MOLITVA

U sjeni
Bola, nade i užasa
Preklinjem boga
Da na čas
Sjedini taj hladan i surov
Svijet…
Molim ga za
Jadni život naš.



TUŽNA ZRAKA SUNCA

MOLITVA,
TUŽNA ZRAKA SUNCA
RANO U ZORU…
PODIŽEM SVOJ POGLED U NADI
DA JE OSVANUO JEDAN
POSEBAN I RADOSTAN DAN,
ALI TO JE SAMO
SAN!

♥ 22:13 ♥ komentari (22) ♥ printMRZIM RAT

petak, 20.04.2007. ♥

♥ ...

Image Hosted by ImageShack.us

♥ 23:57 ♥ komentari (17) ♥ print...

utorak, 17.04.2007. ♥

♥ Djevojčici mjesto igračke

Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,
Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta,
Kesteni pred tvojom kućom duhu tvom su meta,
Još je deset karnevala do tvog bala.

Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala
Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta
Još ne sniva kako zbore zrela ljeta.
Gledaš me ko grle. Misliš - to je šala.

Al´ će doći veče kad ćeš, ko Elvira
Don Huana sita i lažnih kavalira
Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.

Moje će ti ime šapnut moja muza,
A u modrom oku jecat će suza
Ko za mrtvim clownom iza katastrofe.

Antun Gustav Matoš


Image Hosted by ImageShack.us


Ovo je jedna od mojih najdražih pjesama. Često se prisjetim ovih predivno-čarobnih stihova. Ja sam mala Ljerka koja još uvijek ne razumije smisao žalosnih soneta ovoga svijeta... Ipak uživam jer znam da će doći taj trenutak kada ću zaplesati sva u zlatnom na svom balu zajedno s... kiss

♥ 22:53 ♥ komentari (24) ♥ printDjevojčici mjesto igračke

nedjelja, 15.04.2007. ♥

♥ Proljeće: zbrka i ludilo

Od kako sam tebe upoznao ja
Nisam više isti to već svatko zna
A i sam se pitam što to sa mnom bi
Kakvom si me čarolijom začarala ti.
Proljeće je, a u meni nemir,
Od sreće bih zagrlio svemir,
Proljeće je i miriše trava,
Srce kaže ti si ona prava

Za mene, za mene....

Večere, parfemi, nakit, pa i veš,
Poklona milion ne računam više,
A ti hočeš samo da mi budeš žena,
Da kraj tebe, dušo, budem kao sjena.

Proljeće je, a u meni nemir
Od sreće bih zagrlio svemir,
Proljeće je i miriše trava,
Srce kaže ti si ona prava.

Za mene, za mene....


Image Hosted by ImageShack.us


Proljeće... Zbrka i ludilo u glavi. Obožavam. Ova pjesma Luke Nižetića točno opisuje kako se osjećam. Uživam u svojim nebulozama. Sati, dani prolaze, a ja uživam. Sve je tako super i sve je genijalno. Opustim se i odlepršam u nepoznate daljine, na put u... Noćima ne spavam. Ludila je previše u meni. Ništa mi se ne da. Samo ležim, slušam glazbu, maštam, mozak je već dugo na frekvenciji sa svemirom.

Nadam se da mi ne zamjerate što sam malo zanemarila blog. Tako vam je to... Ludost.

♥ 23:06 ♥ komentari (19) ♥ printProljeće: zbrka i ludilo

subota, 14.04.2007. ♥

♥ TEGLA KISELIH KRASTAVACA I KAVA



Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24 h na dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave.

Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente:˝Je li tegla puna?˝ Složili su se da jest.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica.

Tada je ponovo upitao studente:˝Je li tegla puna?˝

Opet su odgovorili da jest.



Sljedeća kutija koju je profesor uzeo bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest.


Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i sipao ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.


˝Sada˝, rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, ˝hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem

životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strašno predajete.

To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.

Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice.

Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.



Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.

Igrajte se s djecom.

Nađite vremena za odlazak liječniku.

Izvedite partnera na večeru.

Ponašajte se ponovo kao da vam je 18.

Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i naprave popravci.


Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.˝


Jedna od studentica je podigla ruku i upitala što je predstavljala kava.

Profesor se nasmijao. ˝Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave sa prijateljem.˝

♥ 23:35 ♥ komentari (11) ♥ printTEGLA KISELIH KRASTAVACA I KAVA

ponedjeljak, 09.04.2007. ♥

♥ HVALA ;)

˝NIKADA NE ODUSTAJEMO OD ONOGA ŠTO JESMO!˝

Prošla je još jedna moja godina.
Na pragu je druga, nova. Čeka me da zajedno krenemo u nove pobjede. Sada će se možda nešto promijeniti. Tko zna... Jedino znam da nikada ne ću odustati od onoga što jesam, od onoga za što živim i što volim. Sretna sam jer sam uživala u svojih četrnaest godina. Sve je prošlo brzo, ali neki trenutci, sati, dani, zauvijek su zaključani u spomenaru moga života.


Volim, voljena...
A što mi više treba?


Hvala Vam što ste ispunili mojih četrnest godina... Hvala Vam na svakoj pruženoj riječi, hvala Vam što ste zakoračili stazom moga života.


HVALA VAM!



VELIKA KAO DIJETE

Znaš li što ću ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu, svijete ?
Ja kada odrastem
jako velika,
ja ću postati dijete.
Najljepše je kad odrasteš,
a ostaneš dječji stvor,
pa svi misle da si velik
zato što si profesor.
Što si doktor od imena,
stručnjak za rakete -
a ne znaju da si velik
zato što si dijete.
Možeš biti pilot, rudar...
slavni pisac knjiga -
djetetu je svaki posao
lagan kao igra.
Ma nosila ja u glavi
i sve fakultete,
kad odrastem jako velika,
ja ću ostat’ dijete.



Image Hosted by ImageShack.us

♥ 23:53 ♥ komentari (16) ♥ printHVALA ;)

subota, 07.04.2007. ♥

♥ JUTRO RADOSTI


Rekao si
da Te tama i hladnoća groba
ne će vječno skrivati.
Nisi prevario svoje...
Zaista je brzo
svanulo
jutro Tvoga uskrsuća.
Radosni su bili Tvoji učenici,
dok su Tvoji suci
ostali zbunjeni!
Ipak si Ti Sin Božji,
a Bogu ništa nije nemoguće!



Naš život
trebao bi biti pun ljubavi.
To nije uvijek
lako ostvarivo.
Zato nikada
ne smijemo zaboraviti
da nismo sami!
Onaj čiji je cijeli život
bio pun ljubavi,
najbolje nam može pomoći
da Ga u tome nasljedujem
o.
Mi smo Njegovi,
a On je naš nebeski Učitelj.


Image Hosted by ImageShack.us




Dragi moji prijatelji blogeri...



DOPUSTITE DA VAM BLAŽENO USKRSNO JUTRO PODARI ISKRENU LJUBAV KOJA ĆE ISPUNITI VAŠE SRCE. ODBACITE SVE MANE, SVE PSOVKE I SVU MRŽNJU IZ SRCA I POSLUŠNO POSLUŠAJTE RIJEČ BOŽJU KOJA ĆE VAM ISPUNITI ŽIVOT.

SRETAN USKRS OD SRCA ŽELI VAŠA GALEBICA.

♥ 21:42 ♥ komentari (24) ♥ printJUTRO RADOSTI

srijeda, 04.04.2007. ♥

♥ Pjesme za moju dušu

Potaknuta onim što je napisala moja draga Vitae, odlučila sam vam pokloniti najljepše pjesme koje su melem za moju dušu. Iako sam napisala svojih 10 najdražih knjiga, neke sam totalno zaboravila. Ali, nema veze. Zato ću sada u svakom post objavljivati po jednu svoju pjesmicu koja ispunja moju dušu čarolijom. Obožavam pjesnike i njihove nezaboravne stihove koji jednostavno postanu zauvijek moja zvijezda orijentir. Mnoge pjesme znam recitirati jer su me osupnule i ...


Večeras ću vam objaviti pjesmu svih pjesama. Nedavno sam ju po prvi put pročitala i odmah me je osvojila svojom čarolijom. Pjesma je posebna, ljubavna... Pjesma za sva vremena. Zalijepila sam ju poviše kreveta i svake večeri ju čitam... Tiho izgovaram stihove i tako zaspim. Uplovim u svijet u kojem je Ljubav Koja Zna Čekati... Nebeska Ljubav, Veličanstvena Ljubav, Uzvišena Ljubav...




- ČEKAJ ME -

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.

Konstantin Simonov


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 22:30 ♥ komentari (18) ♥ printPjesme za moju dušu

nedjelja, 01.04.2007. ♥

♥ Mali princ


Nije mi lako ovo pisati. Prebirem misli i osjećaje, ali nikako ne nalazim početak. Tko zna po koji već put pročitah Maloga princa, ali uvijek je to novi i još posebniji osjećaj. Mogla bih to usporediti s rađanjem novoga života. Tako nekako... Ne znam jesam li uspjela bar malo prikazati riječima kako se osjećam. Riječi su zbrka vremena. Ponekada nam nisu ni potrebne.
Želim napisati nešto novo o Malome princu. Iako sam već pisala o njemu, možda mi ovo nije ni potrebno, ali nisam se mogla oduprijeti Ljubavi koju moje srce osjeća prema (mom) Malom princu. Čudna je to Ljubav za koju vrijedi živjeti i uživati u svim ljepotama koje su oku nevidljive...
Sada ću ponovno ispričati svoju priču vjekova čovjekovih za moga Maloga princa, ali i za sebe.
Svaki put mi zatreperi duša čitajući posvetu Leonu Werthu kada je bio mali dječak... Za ovo riječi nisu potrebne jer su neke stvari gotovo neopisive.
Knjiga svih vremena počinje piščevim pripovijedanjem jednoga događaja iz djetinjstva. Znate već kako odrasli često ne razumiju djecu pa tako nisu ni razumjeli Antoinea. Oni jednostavno neke stvari u životu nikada ne će shvatiti kao što nisu shvatili crtež kojim je pisac želio prikazati zmijskoga cara kako guta divovskoga slona. Savjetovali su mu da se okani crtanja. I tako lijepo, odrasli u nama najranije ubiju želju za nečim. Ali, najvažnije je da oni to rade slučajno! Ne razmišljaju o onome što im pobjegne kao riječ. Ipak im opraštamo!
Pisac nas već na početku upozorava na svijet odraslih, točnije rečeno, na svijet brojki koje odraslima život znače.
Jednoga dana je sletio u pustinju Saharu zbog kvara na svom avionu. Bio je to veliki kvar i nije znao kako ga popraviti. Jedne noći ga tihi glasić probudi iz sna zapovijedajući da mu nacrta ovcu. To je bio naš Mali princ. Pilot, cijeli iznenađen, nacrta Princu malu ovcu koja se nalazila u kutijici. On bješe oduševljen.
Bio je to čudan dječak. Nikada nije odustajao od postavljenoga pitanja što je Antoinea iznenadilo. Vidite, čudni su ti odrasli, ali ipak, pisac nije zakoračio u svijet odraslih jer je još uvijek tragao za nekim tko će razumjeti njegove crteže. Uzalud je tražio sve dok nije upoznao najčarobnijeg dječaka na cijelom svijetu. Polako su postajali prijatelji i ne znajući...
Mali princ započne priču koja je narisana u svačijoj duši...
Sa sjetom se prisjećao svoga Asteroida na kojem je bila njegova,i samo njegova Ruža. Procvjetala u najljepše vrijeme – izlazak sunca. Bila je divna, ali i puna proturječnosti. Volio je cvijet koji je bio jedinstveni primjerak. Ruža je iskorištavala Prinčevu Ljubav koju on nije mogao razumjeti. Zalijevao ju je, štitio od raznih zvijeri, stavljao pod stakleno zvonce... Krasila je njegov planet, ali je često znala riječima uvrijediti njegovo dječje i nevino srdašce. Tada još nije ništa shvaćao. Sudio je po djelima, a ne po riječima. Bio je odviše mlad da bi znao voljeti.
Zastat ću na ovoj rečenici... Jesam li i ja odviše mlada da bih znala voljeti? Ne znam još jer sam u potrazi baš kao i Mali princ. Volim svoju Ružu. Čudna je to Ljubav, ponekad tako nestvarna.
Princ je svakoga dana čistio svoj planet. Imao je tri vulkana koja je redovito čistio jer nikada nije znao kada bi se mogli probuditi. No, najveće muke su mu zadavali baobabi, divovsko drveće koje bi moglo uništiti cijeli njegov planet.
Imamo li i mi svoje baobabe koji bi mogli razoriti sve? Znam da na svijetu ima mnogo baobaba. Često ih ne primjećujemo jer pokušavamo biti slijepi. Nismo svjesni opasnosti. Ljudi su krivi jer ih uzgajaju misleći da su gospodari svega-čega.
I tako jednoga dana Mali princ odluči napustiti svoj Asteroid. Bilo mu se teško oprostiti od svoje Ruže. Odletio je s divljim pticama.
Prvo je sletio na planet Kralja koji je mislio da je Princ njegov podanik. Naređivao mu je zasljepljen svojom dužnosti. Bio je to kralj bez naroda, bez ičega. Sam samcat u svome kraljestvu. Vodio je isprazan život. Mali princ je tada po prvi put zaključio da su odrasli čudni.
Na sljedećem planetu upoznaje Umišljenoga čovjeka koji je smatrao da je on najljepši i najbolji na cijelom svijetu. Nažalost, divio se sam sebi. Mnogo umišljenih ljudi danas korača svijetom. ˝Odrasli su vrlo čudni˝, zaključi Mali princ.
Na drugom planetu živio je Pijanac koji je duboko rastužio Maloga princa. On je pio da zaboravi ono čega se stidi... Nada se da će u tom naći rješenje, izlazak iz svoje bijede i tuge. ˝Odrasli su vrlo, vrlo čudni˝, razmišljao je Mali princ. Čovjek se stidi samoga sebe jer je pokleknuo u životu. Ljudskoj bijedi nema granica...
Četvrti planet pripadao je Poslovnom čovjeku koji nikada nije imao vremena ni za što. Samo je brojio i računao i u tome mu je prolazio život. Ali, što je najžalosnije, Poslovni čovjek bješe uvjeren da on posjeduje sve zvijezde na nebu. Jadni mi ljudi, ponekad smo tako sitničavi i bijedni. ˝Odrasli su zbilja sasvim naobični˝, zaključio je Mali princ.
Na ostalim planetima upoznao je Noćobdiju i Geografa. Noćobdija se jedini svidio Malom princu jer je radio poslušno i odgovorno svoj posao iako je bio besmislen.
Geogarf se nije svidio Princu. Pisao je o vulkanima, morima, planinama, ali nikada to nije vidio vlastitim očima, nikada nije nigdje otputovao. I pitam se kakva je korist od njegova znanja i svega što je ikada napisao u svojim knjigama.
Mali princ je krenuo dalje. Iako tužan i razočaran, odlučio je posjetiti planet Zemlju.
Prvo biće koje je Mali princ upoznao u pustinji Sahari bila je zmija koja ga je naučila da je čovjek usamljen i među ljudima.
Zastala sam na ovom poglavlju. Zmija – simbol opasnosti i smrti, lijepo je pristupila Malome princu jer je on čist i dolazi sa zvijezde. Oduševila sam se i rečenicom koju je izrekla Malom princu. Istina da je čovjek usamljen i među ljudima. Ne možete ni pojmiti kako ta usmljenost može biti strašna... Ljudi su čudni, zar ne?
Zmija mu je ponudila povratak kući kada bude najviše tugovao za svojom Ružom.
Nakon susreta sa zmijom došao je u jedan vrt prepun ruža koje su bile jednake njegovoj Ruži. Osjetio se vrlo nesretnim. Počeo je plakati jer je mislio da je njegova Ruža jedinstvena. Naizgled su sve bile jednake, ali oko nas prevari.
Ležeći uplakan u travi, pozdravi ga mudra lisica. Naučila je Princa kako pripitomiti prijatelje, naučila ga je kako se srcem bitno vidi i da je njegova Ruža najposebnija i najdivnija na cijelom svijetu.
Znete li vi pripitomiti prijatelje? Nije lako. Ne pripitomljavaju se prijatelji novcem i materijalizmom, već ljubavlju, srcem i osmijesima. Ako sam ja nekoga pripitomila, ta osoba je za mene posebna i jedinstvena na cijelom svijetu. Ponekad nama nisu potrebne riječi, dovoljni su osmijesi i pogledi jer se naša srca razumiju. Sve bitno očima je nevidljivo jer su pogledi ljudski različiti, iskvareni jer ne cijene prave vrijednosti. Ono što je najbitnije na cijelom svijetu, očima je nevidljivo... Jer mi smo, ne zaboravite, čudni ljudi...
Mali princ bijaše umoran te zaspi na rukama pilota. Nosio ga je kroz pustinju tražeći izvor pitke vode. Pilot je osjećao veličanstvenu Ljubav spram Maloga princa. Shvatio je zašto je Mali princ poseban: bio je takav zbog svoje vjernosti jednom cvijetu, zbog Ljubavi prema Ruži koja je zračila iz njega čak i dok je spavao.
U zoru su pronašli bunar. Napivši se te vode koja ih je smirila, Princ reče Pilotu kako je došlo vrijeme za njegov povratak na Asteroid te Ruži. Bol brzo dođe. Kada nekoga zavolimo, kada spoznamo koliko nam znači njegov pogled, ta osoba nam ode... Dogovorili su se da će se sutra navečer naći na istom mjestu gdje je točno prije godinu dana Mali princ sišao na Zemlju.
Antoine bijaše vrlo tužan. Ugleda ga kako sjedi na jednoj velikoj stijeni po kojoj gmiže zmija. Bila je to zmija čiji otrov ubija za trideset sekundi. Princ je trebao otići svojoj Ruži.
Te je noći otišao mali dječak; biće svjetlosti, nade i Ljubavi. Polako je njegovo tijelo padalo na pijesak, točno ispod zvijezde... Pilot ga nije htio pustiti! Otišao je tiho, baš kako je i došao, ostavljajući svoj vječni trag ovdje na Zemlji. Svake večeri gledam zvijezde koje mi se smiješe pozdravljajući me. Mnogi to ne razumiju, ali nema veze. Na Asteroidu ga je čekala njegova Ruža za koju je bio odgovoran. Odletio je svojoj Ljubavi za koju je živio. Svakoga trenutka osjećam u srcu nevinu, neizmjernu Ljubav moga vječnoga Princa... I kada me ne bude, on će zauvijek živjeti u mojoj duši...

Upamtite: svatko od nas u svojoj duši krije Maloga princa, samo mu trebate dopustiti da oživi. Ne bojte se!

♥ 23:15 ♥ komentari (24) ♥ printMali princ

četvrtak, 29.03.2007. ♥

♥ Novi zadatak

Prije dva dana dobih zadatak od blogera Ljubav sve pobjeđuje. Hvala.
Trebam napisati deset svojih najdražih knjiga i ukratko objasniti.

1. Knjiga svih vremena - Mali princ. Ne znam što bih napisala. Živim za Maloga princa, za Ružu i za Asteroid. Čarolija Ljubavi...

2. Galeb Jonathan Livingston - prvi put sam ju pročitala u šestom razredu i od tada sam veliki zaljubljenik u svoga Jonathana. Nešto posebno... Želim biti galebica. Uči nas kako se u svima nama krije galeb kojemu trebamo dopustiti da nas odvede u prostranstva slobode.

3. Plave ptice - najljepša ljubavna priča ikada napisana. Plakala sam pročitavši ju... Ljubav koja ne poznaje granice ljudi.

4. Klara - roman koji me je ostavio bez daha. Mlada djevojka prepričava svoj, u jednu ruku zanimljiv, tužan, bolan, sretan, tajnovit, uzvišeni život kako bi još samo jedanput vidjela svoju Ljubav...

5. Alkemičar - roman kojega nije dovoljno pročitati samo jednom. Uči nas o našoj Osobnoj Legendi za koju se trebala boriti i koju treba živjeti.

6. Most preko vječnosti - To je priča o vitezu koji je polako umirao i princezi koja ga je spasila. To je priča o ljepotici i zvijeri i čarolijama i tvrđavama.... Učimo voljeti, volimo i volimo.

7. Sumrak - pročitala sam ju prije nekoliko dana. Roman koji ne ispuštate iz ruku kada ga počnete čitati. U isti mah nedoljivo strašan i privlačan roman. Sumrak je vrhunska ljubavna priča za sve one koji su se oduvijek osjećali drugačijima, a nikada nisu vjerovali da bi netko savršen upravo to mogao shvatiti kao vrlinu i zavoljeti ih usprkos svemu što ih dijeli. Pa i po cijenu života ili besmrtnosti.

8. Kronike iz Narnije - kada nemate gdje, zavirite u beskrajni svijet mašte, u svijet Lava, kentaura, fauna... Svijet u koji, ako jednom uđete, nikada ne ćete poželjeti otići. Probudi u nama skriveno dijete.

9. Melem za dušu - knjiga u kojoj će nas neke pričice rasplakati, razveseliti, rastužiti, neke će nas podsjetiti na vrijednosti života... Svaka priča je posebna. Svaka je ispričana kao melem za dušu u svakom trenutku.

10. Bijeli klaun - lektira u sedmome razredu koja me je rasplakala. Dječak, daltonist uči boje srcem uz pomoć jednoga starca. Ne želi postati klaun jer ne razumije zašto ljudi dolaze u cirkus da bi se nasmijali.

Ima još mnogo knjiga. U ovom trenutku sam samo ove izdvojila...

Moju štafeticu prima:

1. Aquaria
2. Vitae
3. Triptih
4. Finding myself
5. Perfekcionistica
6. Marul

♥ 23:06 ♥ komentari (23) ♥ printNovi zadatak

nedjelja, 25.03.2007. ♥

♥ *ČEŽNJA* / *ZVIJEZDA* / *DALJINE* / *TIŠINE* / *POSTELJA* /

Kako je samo lako osjetiti neimenu ČEŽNJU,
skrivenu duboko u srcu mom.
Nitko ju ne poznaje, pa niti ja.
Osluškujem zvonke TIŠINE
morskih dubina u koje zaplivah sama.
Pretrčah DALJINE i DALJINE svemira
u nadi da ću ugledati posljednju ZVIJEZDU
na kojoj piše samo moje ime...
Preumorna, bacih se na POSTELJU
zlaćanih snova
vjerujući, to je sve bio samo san.


Draga moja prijateljice Vitae, od srca ti hvala. Riječi koji si mi proslijedila su prekrasne.
Tako lako, dođe mi inspiracija i u pet minuta napisah ovu pjesmicu.

MORE-KONFUZNO-RIJEČI-SUMRAK-ČEKATI

Voljela bih zanosno čitati pjesmice ljubavi, sreće, sjete, tuge koje napisaše moji vječni prijatelji
:

SCARLETT
TRIPTIH
FINDING MYSELF
DETALJ

petak, 23.03.2007. ♥

♥ ˝Moderna vremena˝




Drama Moderna vremena suvremenoga talijanskog pisca Occhipintija primjer je dinamičnog dramskog pisma koje se hvata u koštac sa zbiljom izazova koje pred pojedinca i obitelj postavlja suvremeni način života i funkcioniranja u poslovnome svijetu bez skrupula. Život određen tehnokratskim pravilima i bespoštednom borbom za pozicije ovdje je ocrtan sredstvima suvremene dramaturgije, ali nikako lišene poziva na ljudskost i skrb o bližnjima. Obitelj prezaposlenoga inženjera i potencijalne glavne partnerice u odvjetničkom uredu trpi i najniže udarce konkurencije, kako na privatnom, tako i na poslovnom planu. Prizori se izmjenjuju filmskom brzinom, jezik likova je živ i, zajedno sa zapletom, zvuči kao da je preuzet iz kakve sapunice, ali je zbivanje daleko slojevitije od onoga što nam je dostupno na prvi pogled. K tomu, na drugoj svojoj razini, drama suptilno propituje status pojedinca u "Novoj Europi" i kao da nas tjera razmisliti što nas sve u toj Europi čeka i kako se u njoj postaviti.


O drami koje će svoje prvo uprizorenje doživjeti na pozornici kazališta Trigona Occhipinti kaže:

Moderna vremena napisao sam 1999. inspiriran stvarnim događajem koji se tih godina zbio na Siciliji. Tekst govori o današnjem čovjeku. O tome kako on gubi saznanje o sebi i svom životu, zaboravljajući sebe samog, krhkost svoju i onih koji ga okružuju.
Moderna vremena su optužba koju upućujem, kroz optiku društvene kritike, društvu današnjice, njegovim mitovima. Ali Moderna vremena imaju namjeru biti i nešto više od toga. Tekst je zvono koje zvoni na uzbunu, poziv čovjeku da ponovno pronađe one ljudske dimenzije koje stalno – i možda nepovratno – gubi. Danas smo tu, na rubu provalije iza kojeg nema ničeg: samo praznina. I kao nikad prije, nesvjesni smo svoje tragične sudbine.



U srijedu navečer bijah u Hrvatskom narodnom kazalištu gledati ovu dramu. Bila sam oduševljena. Prikazuje svijet današnjega čovjeka, život modernoga čovjeka. Svi bismo se prepoznali bar u jednom trenutku. Žurimo kroz vrijeme zaboravljajući one najbitnije stvari u životu. Želimo graditi svoju karijeru, ali pri tom smo vrlo egoistični. U današnje vrijeme sve manje imamo vremena za obitelj, prijatelje, za razgovore, za Ljubav... I što onda? Ali, znate što je najvažnije? Svi imamo izgovor: ˝Imam puno posla. Ne mogu sada. Poslije ću... Žurim.˝ Hoće li to poslije ikada osvanuti? Ne vjerujem baš.
Uživala sam gledajući dramu. Ona ima mnogo dublji sloj, nego što se to čini. Potakne nas na razmišljanje o našem životu. Možemo li se mi doista poistovjetiti s ovim likovima ili ne? Mnogi ne će htjeti priznati, ali tako je to. Žurimo, trčimo kroz život i što se ona dogodi...

Dijete je umrlo u auto jer ga je otac inžinjer zaboravio! Da, da, zaboravio je vlastito dijete jer je kasnio na neki sastanak. Dijete se spržilo i dehidriralo jer je bilo na suncu tri sata, a to sve zbog ˝neizbježnoga˝ sastanka...
Ovako je završila predstava...

Zaustavite se u svojo žurbi, udahnite i zanemarite posao i sve brojke koje vas dozivaju... Uživajte u čarima života. Ne dopustite da potratite svoj život jer već sutra može biti prekasno.

Ovaj post ću završiti riječima najpoznatijega dramatičara Williama Shakespearea:
Sav svijet je pozornica;
A ljudi, žene u njoj glumci samo,
Što dolaze i odlaze sa scene.

♥ 21:33 ♥ komentari (15) ♥ print˝Moderna vremena˝

utorak, 20.03.2007. ♥

♥ Kišna sonata...

Osluškujem tihe kapi kiše koje mi pjevaju svoju sonatu...
Vjerujte mi, predivna je.
Nemam vam što više napisati.
Osjetite veličanstvenost,
osjetite radost u srcu gledajući kristalne kapi
kako nečujno padaju,
nestaju pretvarajući se u mrlju bistre vode...
Jeste li osjetili to?
Otiđite do prozora i oslušnite
njihovi prvu, ali i posljednju sonatu.
Nema ih više... Nestale su.
Podarile su nam nešto za sva vremena.
Veselu, sjetnu, tužnu, ljubavnu sonatu
koja nosi baš Tvoje ime...
I? Što čekaš?
Divi se kiši i pokloni joj se...


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 22:31 ♥ komentari (19) ♥ printKišna sonata...

subota, 17.03.2007. ♥

♥ Živjeti u svijetu odraslih

Opet se ponavlja ista priča... Priča bez kraja i početka u kojoj sam ja glavni junak. Da, da, samo ja i nitko više! Lijepo je to, zar ne? Ali, dosta mi je te priče jer ju ne volim! Na volim kada sam ja glavni junak jer onda gubim sve ono u što sam prije vjerovala...
Vjerovala sam da ću zauvijek ostati nevino, malo dijete koje ne će brinuti o nekakvim glupim i monotonim stvarima. Vjerovala sam da svijet odraslih nije ovako... Znaš Ti, moja Nepoznata, o čemu ja govorim. Svijet odraslih je umotan u najljepše i najdivnije sreće... Prekrivena je njegova prava, lažna istina.
Da samo znaš kako mi se ne da pisati... Ovo je sve opijeno nečim Neimenim. Slušam cvrkut ptica. Tko zna, hoću li sutra osjetiti isti ono što sada osjećam. Sigurno ne ću. Odrastam. Ne znam bih li napisala: nažalost odrastam. Što ću to dobiti u životu ako kažem da sam odrasla osoba? Čemu sebe zavaravati, čemu se lažno nadati...
Nije više bolno. Postalo je ironično i cinično. Mrzim cinizam. Ponekad i mrzim sebe zbog Duhova koji me okružuju. Lijepo je biti dijete, ali velika kao dijete! Lijepo je sada biti na pustoj plaži i igrati se s tužnim valovima... Ponovno se vratiti u izgubljeni svijet. Ne, ne želim biti sama duhom. Jer, ja sam još dijete!
Suđeno mi je upoznati sve jadne i najgore strane odraslih, i to baš sada kada mi najviše treba moja zvijezda orijentir. Sada bi se odrasli na ovo smo nasmijali i mahnuli rukom.
A, takav je život! Zar ne? Život nije pravedan. Idemo dalje. Vrijeme liječi sve rane.
Ti odrasli nisu svjesni koliko boli i ptanje mogu nanijeti zbog jedne gluposti...
Ne mogu, bolje rečeno, ne želim reći da me je svijet odraslih zdrobio kao kakvu mrvicu. Nisam ja još ušla u svijet odraslih, niti ću još! Ne ću nikada.
Zašto ja ovo uopće pišem? Onaj Odrasli mi je naredio pisati i to moram. A kako su samo dosadni i naporni! Ah, ispričavam se. Nisu svi takvi. Ja sam okružena genijalnim i lucidnim ljudima koje obožavam. Oni jesu odrasli, ali nisu onakvi kakvi su inače...
I što da još napišem?
Dan je sunčan, obasjan zlatnim zrakama sreće i Ljubavi, a ja ovdje sjedim i pišem oproštajno pismo za sva vremena...
Bježim iz svijeta odraslih k svojim Vilenjacima i Vilama kojima ću cijeli noć pričati legendu vremena... Oni ne poznaju ovakav svijet i ne ću im ja pričati. Neka misle da je sve super, da je sve bajno... Neka imaju takav dojam... Prelijepo je to.
Na Tvoju (ne)sreću imam ga i ja! Još uvijek vjerujem u idealizirani svijet u kojem ćete svi vi nestati...
Ipak, ja sam velika kao dijete!

♥ 21:28 ♥ komentari (25) ♥ printŽivjeti u svijetu odraslih

srijeda, 14.03.2007. ♥

♥ Postoji li slučajnost?

U zadnje vrijeme neprestano razmišljam o mnogim stvarima. ˝Što bi se dogodilo da ja nisam upoznala... ˝ Dolazi proljeće i u glavi vlada zbrka. Ali, često se to pitam. Ja ne bih bila ovo što sada jesam da nisam upoznala nekoga, da nisam krenula tom i tom cestom na raskrižju života...
I, na kraju sam se upitala: ˝Postoji li slučajnost ili se sve događa s razlogom?˝ Duboko vjerujem da uopće ne postoji slučajnost, nego da svaki trenutak nosi sa sobom razlog zbog čega postoji. Ništa se nije dogodilo slučajno. Sve se moralo dogoditi na način koji je Gospodin odredio. Ipak, postoji li onda sudbina?
Vjerujem u sudbinu, ali ne u potpunosti. Neke stvari su zapisane, zapisna je cijala moja staza života. Ali, isto tako, ja mogu izmijeniti nešto, mogu utjecati na svoj život i na sebe. Nije ovo baš jednostavno. Najradije bih sada voljala leći na travu i diviti se oblacima slušajući glazbu i pri tom razmišljati o svojoj sudbini... Mogla bih razmišljati cijelu vječnost i doći do nekoga zaključka. Osjećam, duboko u sebi, da su se neke stvari morale dogoditi i da ništa, ali ništa na ovom svijetu nije slučajnost. Takav je život. Iz svega ćemo nešto naučiti. Možda ćemo isplakati sve suze svijeta, ali na kraju ćemo spoznati.
Vjerujem da svatko od nas ima svoju Osobnu Legendu koju nam je Bog podario i na nama je hoćemo li ju živjeti. Gospodin nije slučajno stvorio Tebe, mene.... Ne. Mi smo ovdje jer značimo nekome cijeli život, mi činimo Zemlju potpunom. Imamo svoju Legendu za koju ćemo se boriti i na putu ćemo upoznati mnoge ljude. Neki će biti samo prolaznici, a neki će ostaviti vječna tragove u našem životu, neki će nam izmijeniti život... I, tu nema slučajnosti. Sve je zapisala Ista Ruka.
Došla sam u ovaj jedinstveni svijet i upoznala sam Vas koji ste zauvijek postali dio mene. Mislite da je to slučajnost?

♥ 22:50 ♥ komentari (22) ♥ printPostoji li slučajnost?

nedjelja, 11.03.2007. ♥

♥ Noć...

Ove noći napisat ću stihove:
Dan je prekrasan.
Volim. Voljena sam.
Osvanuo je dan...
Ugledala sam nebo i sunce.
Gospodin me voli.
Ljepota življenja...
Poznajem ju. Zove se mojim imenom.
Volim. Voljena sam...

Ove stihove posvećujem mojoj posebnoj prijateljici Triptih...

Sretan rođendan, Draga!


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 22:29 ♥ komentari (18) ♥ printNoć...

četvrtak, 08.03.2007. ♥

♥ Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć,
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pezeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć.
Moja mati bijelo platno tka.

O, majko žalosna! kaži, što to sja
U tvojim očima

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?

Dragutin Tadijanović

Image Hosted by ImageShack.us

♥ 22:39 ♥ komentari (20) ♥ printDugo u noć, u zimsku bijelu noć

ponedjeljak, 05.03.2007. ♥

♥ Pismo

Ružno pače, ti si taj o kojem bi mi mama svaku večer pričala. Govorila bi mi da si ti jedno pače koje je svatko odbacivao. Govorila je da si ti jedno predivno biće koje voljeno nije.
Ponekad legnem na krevet, zatvorim oči i razmišljam zašto je današnji svijet tako surov i ohol, zašto se često spominje da je netko manje vrijedan od drugih? Zašto? Zato sam odlučila iznijeti sve što me tišti u jednom pismu, u pismu koje ću poslati mom najdražem liku iz bajki. Sigurno ćeš se pitati zašto sam baš tebe izabrala? Izabrala sam te, jer sam se i ja u jednom trenutku osjećala baš kao i ti, osjećala sam se beskorisno, poniženo, odbačeno od svih.
Sigurno ništa nisi razumio! Počet ćemo iz početka. Ispričat ću ti priču, priču koja ti je već sigurno poznata, koju si i ti doživio!
Bilo je to kad još nisam shvaćala što je pravo Prijateljstvo, što je Ljubav, što je zapravo ovaj svijet. Još sam bila malo nezrelo dijete koje nije bilo svjesno zla. U trećem razredu, dok mislila sam da imam prave prijatelje, sve se promijenilo. Učiteljica nam je zadala sastav za ocjenu. Tog dana sam bila cijela sretna, jednostavno taj mi je dan bio savršen. Za taj sastav imala sam inspiraciju. Da ti sad ne pričam na dugo i na široko, ja sam ti jedina dobila peticu u razredu
Mislila sam da mi je taj dan idealan, sve dok se nije dogodilo ono što nikad u životu ne bih očekivala od svojih najboljih prijatelja…
Nakon nastave prijateljice su me dočekale ispred škole. Ne da bi zajedno pošle kući nego… Da me osramote pred cijelim razredom.
Nisam mogla vjerovati svojim očima. Svašta su mi izgovorile, da ti to sad ne mogu ponoviti i znaš što su mi još učinile? Ne želim se toga prisjećati...
Osjećala sam se tako jadno, beskorisno. Svi su mi se smijali i izrugivali se sa mnom. Ne mogu ti opisati kako sam se osjećala.
Od tog dana više nisam imala prijatelja, svi su me izbjegavali. Više nisam htjela ići u školu, htjela sam da se zemlja rastvori i da me proguta, da nestanem s ovoga svijeta. Počela sam mrziti školu, učenje, učitelje … Htjela sam pobjeći u bijeli svijet gdje me nitko neće naći, gdje me nitko prepoznati neće.

To mi je bila jedina želja sve dok sam jedne noći… Taj mi je dan bio ko i svaki drugi, bezvrijedan. Legla sam u krevet i usnula dubok san, san koji mi je vratio nadu u bolje sutra. Sanjala sam tebe, da tebe, moje drago pače! Ti si taj koji mi je pomogao, ti si mi u snu rekao da će sutra biti novi dan, dan koji ću pamtiti.
I stvarno! Sutradan su mi svi moji ˝prijatelji ˝ prišli i tražili oprost. Htjeli su se iskupiti za svoje grijehe. Ja od njih nisam ništa posebno tražila, nego da budu ono što su nekada bili, prijatelji koji u sebi ne kriju ni zavist, ni oholost, ni mržnju, nego samo ljubav i dobrotu.
Eto, moje pače, to ti je moja priča, možda je tužna, ali je na kraju sve dobro prošlo. Ja kao trinaestogodišnjakinja ne mogu razjasniti zašto je svijet grub, zašto je ljudsko srce ˝satkano˝ od mržnje, zavisti, pohlepe? Na ova pitanja nitko nije niti će itko ikada naći odgovor.
Još me brojna pitanja muče. Zanima me kako si se ti osjećao kad su te svi napustili, je si li i ti izgubio nadu za bolji život? Je li i tebe muče brojna pitanja kao i mene? Znaš li ti odgovor na koje moje pitanje? Željela bih te upoznati, popričati s tobom, željela bih te mnogo toga pitati. Je li u tvom srcu postoji rana koja nije od metka, od uboda noža, već je ta rana nastala od ljudske zloće, zavisti? Moja je rana, rana koja nikada zacijeliti ne će!


Dok sam malo lunjala svojim starim sastavima, prisjetila sam se pisma ružnom pačetu... Ovo sam napisla u šestom razredu. Čini mi se kao da je bilo jučer. Odlučih ga podijeliti s Vama..

♥ 22:23 ♥ komentari (23) ♥ printPismo

petak, 02.03.2007. ♥

♥ Vrijeme je vječnost...

Image Hosted by ImageShack.us

Sjećam se kako je moj profesor govorio da je vrijeme vječnost. Mi bismo se uvijek spremili dvije-tri minute prije zvona, a on bi govorio da još ima cijela vječnost... E, tu rečenicu ne ću nikada zaboraviti...

I što postajem starija, sve je bolje razumijem... I često ju ponavljam. Vrijeme je vječnost. Ponekad nam se tako učini, ali ponekad sve tako brzo ide. Ne znam ni sama. Ali, isto mislim da je vrijeme vječnost. Ima trenutaka kada poželim zaustaviti vrijeme i ostati u jednom trenutku zauvijek, ali znam da je to nemoguće. Vrijeme je vječno. Nas ne će biti za deset, pedeset, sto godina, sve će nestati, ali vrijeme će i dalje ići.

Vrijeme je kao i život. Život je vječan. Ali taj pojam ne mogu definirati u svojoj glavi. Vječnost mi predstavlja nekakvu misteriju svih vremena. Ne znam. Ali opet, vrijeme ide i mi zajedno s njim. Ono nam sve određuje. Možda već sutra ne će biti kao što je sad. I sigurno ne će. Ja tu ne mogu ništa. Mogu samo uživati u svakom trenutku znajući da se sve s razlogom događa... I ovaj petak će proći. Zaboravit ću svoj nesuđeni petak, 2. ožujka i krećemo dalje. Vrijeme nam ne da stati. Tjera nas u nove pustolovine. Tko zna, možda ću ipak do kraja svoga života donekle upoznati veličanstvenost vječnosti...

♥ 23:31 ♥ komentari (23) ♥ printVrijeme je vječnost...

ponedjeljak, 26.02.2007. ♥

♥ Sve prolazi...

Kasna je ura i boli me glava. Preumorna sam od svega. Sutra me čeka naopran dan i priziva me zov sna. Trebam poći...

Želim... Hvala Vam svima, hvala na svim prekrasnim riječima potpore. Ne znate koliko mi je to pomoglo. Znam, svi ste Vi moji Prijatelji koje mnogo ljubim i cijenim. Svaka Vaša napisana riječ je bitna. To nikada nemojte zaboraviti.

Sve je prošlo... Znate, vrijeme ipak liječi sve rane. Dogodilo mi se... Svi snove i sve nade rasprsnule su se u jednom trenutku. Sve je nestalo tako brzo kao i kad se pojavilo. Iznenada, nenajavljeno. Trebam ići dalje. Takav je život. Možda sam u ovom treutku posrnula, ali pala nisam. Borim se. Letim dalje, letim najviše...

Koliko je smo tanka granica između nade, između puta k ostvarenja sna i propsti, uništenja toga sna... Nema veze. Krećemo dalje. Vrijeme liječi sve rane. Možda, nekome trećemu, ovo što se meni dogodilo bilo bi smiješno, ali meni nije, meni je bolno... Proći će. Sve prolazi... Polako...

Znam, trebalo je tako biti; sve je zapisala Ista Ruka. Pomirila sam se s tim. Čekaju me nove pustolovine u kojima ste i Vi važni ˝detalji˝.

Još jednom Vam hvala na svemu. Na svakoj riječi podrške... Prijetalji moji... :))))

♥ 22:24 ♥ komentari (24) ♥ printSve prolazi...

petak, 23.02.2007. ♥

♥ Previše je...


Previše je boli i tuge...
Previše je razočarenja.
Ne znam kako dalje?
Kojim putem krenuti?
Umorna sam više.
Nemam snage.
Sve se rasprsnulo u jednom trenutku,
sve je nestalo...
Koliko još dugo će ovo trajati?
Ne mogu više izdržati.
Izgubila sam vjeru.
Noći molitve su iza mene.
Zaboravljane...
Koliko još, Bože dragi?
Pomozi mi, snage mi daj.
Posrnula sam, ali borim se.
Ne ću dopustiti...
Previše je boli i tuge...
Previše je razočarenja.
Proći će.



Image Hosted by ImageShack.us

♥ 22:55 ♥ komentari (27) ♥ printPreviše je...

utorak, 20.02.2007. ♥

♥ Čarobno jednostavno...

Sve je jednostavno, a opet tako čarobno...

Tako sve, svaki trenutak, svaki događaj, svaki dan... Cijeli naš život.
Govorimo o nekim tajnama, misterijama i čeznemo za nečim tako velikim, a ne primjećujemo da su jednostavne stvari nešto najljepše. I to neki opet ne shvaćaju. Žude za nečim što nikada ostvariti ne će, i što onda... Sve propada. Ničega više nema.
Čarolija se skriva u jutarnjem izlasku skrletnih zraka, u nježnom oblaku, u pjesmi kišnih kapi, u jednom osmijehu, u jednoj ˝najobičnijoj˝ sms poruci... Ne, mi uvijek težimo nečem kompliciranom i mislimo da ćemo tako postati slavni i poznati. Ali, griješimo! Trebamo sve gledati očima srca i duše i tek onda ćemo upoznati čaroliju najjednostavnijih stvari. Pružimo jedan osmijeh nekom djetetu, pružimo taj osmijeh bilo kome i vidjet ćete koja se ljepota u tom krije.

Znam, možda su ovo nebuloze. Zatvorimo oči i odlutajmo...daleko. I na trenutak zaboravimo sve, cijeli ovaj svijet. Ostadosmo sami, ali vjerujući da nas naši voljeni prate svakom mišlju... Zar to nije čarolija? Možda će mnogo reći da to kraje kratko, da se brzo vratimo u svakodnevnicu. Pa, je li to važno? Ništa nas ne može spriječiti... Čarolija jednostavnosti je svugdje oko nas. Ne će ju svi upoznati. Nekima će ostati to misterija života... Nema veze.

Image Hosted by ImageShack.us

˝Život je samo jedan, i zato ga proživi najbolje što znaš.˝ Zvuči li vam ovo pozanto? Klišej svih vremena. Svatko shvaća drukčije. Život se zove vašim imenima i sve je na vama. Ako želite uživati, uživat će te, ali kako vi hoćete. Možda će vas mnogi osuđivati, ali ne marite za takve... Proći će i oni. Za pet godina postat će zaborav... I, zar su oni vrijedni naših suza i naše tuge? Kada to shvatimo, kada počnemo ljubiti svaku pomisao na Ljubav i na život, tek tada ćemo biti čarobno jednostavni...

Sve je jednostavno, a opet tako čarobno...

♥ 23:29 ♥ komentari (22) ♥ printČarobno jednostavno...

nedjelja, 18.02.2007. ♥

♥ Siguran grad

Bio jednom kralj na čije su kraljevstvo sa svih strana navaljivali neprijatelji. U svoj su zemlji zavladali velik strah i nesigurnost. Stoga jednoga dana kralj dozove najboljega graditelja u svojem kraljestvu i naredi mu:˝Sagradi mi velik i siguran grad. Toliko velik da sav moj narod može stati u njega i toliko siguran i da ga najjači neprijatelj ne može razortiti.
Kad su kralja izvijestili da je graditelj izvršio njegovu naredbu, on smjesta pođe razgledati njegovo djelo i uvjeriti se u njegovu vrijednost. Kad vidje grad, kralj bijaše veoma zadovoljan. Visoke i debele zidine opasavale su grad. Njih je okruživao dubok i širok jarak ispunjen vodom. Most koje je bio postavljen preko jarka mogao se podići pa je i on štitio i onako sigurna i čvrsta vrata. Naširoko uokolo grada graditelj je dao posjeći šumu da se neprijatelj ne bi mogao neopazice probližiti gradskim zidinama. Kralj pohvali graditelja i reče mu:˝Doista si najbolji graditelj u mojem kraljestvu. Izvršio si moju naredbu u potpunosti.˝ No graditelj mu reče:˝Ne govorite tako, kralju, jer nisam zadovoljan svojim djelom.˝
˝Kako bi mogao biti nezadovoljan? Ta sagradio si najsigurniji grad na svijetu. Nijedan grad nije tako
dobro utemeljen i zaštićen.˝ ˝Da, kralju˝, reče graditelj, ˝sve je to valjano uređeno. No, pogledajte: prema nebu, grad je potpuno otvoren.˝ ˝Graditelju najizvrsniji˝, reče mu kralj, ˝time što si grad prema nebu potpuno otvorio, upravo si ga time najbolje zaštitio.˝

Stjepan Lice

♥ 23:13 ♥ komentari (13) ♥ printSiguran grad

petak, 16.02.2007. ♥

♥ Napokon i taj petak!!

Napokon je na moja vrata pokucao i petak; dan kojeg obožavam. Iza mene je naporan i težak tjedan kao i svi ostali. Neki su teži, neki lakši, neki bolniji, neki tužniji... Ali, sve to brzo prođe i sve se zaboravi. No, petak je poseban. Lijepo se opustim, zaboravim na sve školske brige i uživam lunjajući...
Ovaj tjedan mi nije bio nešto težak, ali jedva sam dočekala taj petak. Ne znam, ponekad se ne umorim od školskih obaveza, već od ljudi. Nadam se da me razumijete. Ponekad mi dosade ljudi i njihove ograničenosti, predrasude, gluposti... Zasitim se svega i onda najviše uživam u samoći. Ponekad mi je to više potrebnije nego išta drugo. Danas sam išla prošetati, i to sama. Jednostavno mi je to trebalo. Slušajući glazbu s mp3-a uživala sam u slobodi. Nitko me nije uznemiravao i guštala sam. Razmišljala sam o mnogim stvarima, o prošlosti, o budućnosti... To je tako lijepo. Društvo mi je pravio neobuzdani vjetar koji mi se igrao s kosom... I tako sam uživala ovo popodne.


Evo, večeras dobih zadatak od moje drage Insomnie. Naime, radi se o nekakvoj novoj štafeti koja kruži našom blogosferom. Štafeta se zove Palica. I ja trebam odgovoriti na dva pitanja:
"Zašto smo odabrali nick koji imamo?"
"Zašto nam se blog zove tako kako se zove?"Pitanja baš i nisu jednostavna...


Nick-Festina Lente
Nemam određeni razlog zašto sam odabrala nick Festina Lente. Sjećam se te večeri kada sam na nagovor moje vjerne prijateljice Aquarije ponovno kreirala svoj novi blog. Te sam noći baš čitala latinske izreke i najviše mi se svidjela Festina Lente što znači Žuri polako. Željela sam da mi je taj nick jer mi se sve više sviđa latinski jezik.


Ime bloga-Velika kao dijete
Jednom sam na Internetu pronašla pjesmicu Velika kao dijete koja se nalazi desno u boxu. Odmah mi se svidjela i pronašla sam nekako sebe u njoj. Ja želim biti velika kao dijete, ne želim nikada potpuno zakoračiti u svijet odraslih i zaboraviti dijete u sebi. Ne, to ne želim. Želim biti velika, ali velika kao dijete. Ova pjesmica me je je podsjetila na posvetu Leonu Werthu koju je napsao Antoine de Saint-Exupery: Ako sve te isprike nisu dovoljne, rado ću ovu knjigu posvetiti djetetu koje je nekad bio taj odrasli čovjek. Svi su odrasli jednom bili djeca. (Ali se malobrojni toga sjećaju.) Ispravljam dakle svoju posvetu:Leonu Werthu kad je bio mali dječak.

Eto, to je bilo to. Nadam se da ste sada saznali nešto novo o meni...
A sada ja svoju palicu predajem:


Finding myself
Triptih
Aquaria
Vitae
Scarlett_l

♥ 23:33 ♥ komentari (21) ♥ printNapokon i taj petak!!

srijeda, 14.02.2007. ♥

♥ Dvadest ljubavnih pjesama

Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.

Napisati, na primjer: ˝Noć je osuta zvijezdama
i drhte, plava, nebeska svjetla u daljini.

Ponoćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Volio sam je, a katkada – i ona je mene voljela.

U noćima ko što je ova držah je u svom naručju.
Ljubio sam je toliko puta pod beskrajnim nebom.

Ona me voljela, i ja sam nju katkada volio,
a kako i ne bih ljubio njene velike mirne oči.

Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Misliti da je nemam. Osjetiti da sam je izgubio.

Čuti beskrajnu noć, još beskrajniju bez nje.
A stih pada na dušu kao na pašnjak rosa.

Što znači da je moja ljubav nije mogla sačuvati.
Noć je osuta zvijezdama i ona nije uz mene.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.

Moj pogled je traži, kako da je želi približiti.
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.

Ista noć bjelinom ovija ista stabla,
a mi, oni nekad, više nismo isti.
Više je ne volim, zbilja, a koliko sam je volio.
Moj glas je tražio vjetar da dođe do njena sluha.

Drugome. Pripast će drugome. Ko nekad mojim poljupcima.
Njen glas, njeno čisto tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zbilja, a možda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a tako beskrajan zaborav.

Jer sam je u noćima ko što je ova držao u svom naručju,
moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.

Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje,
a ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

Pablo Neruda


SRETNO VALENTINOVO!!
VOLITE JER LJUBAV JE VJEČNOST!!

♥ 06:30 ♥ komentari (22) ♥ printDvadest ljubavnih pjesama

utorak, 13.02.2007. ♥

♥ Dan Ljubavi - godina Ljubavi?

Ne razumijem mnogo toga na ovom svijetu, a najviše ne razumijem ljude.
Sutra je Valentinovo, prekrasno... Ali, opet mi nije jasno zašto nam je potreban određeni datum da nekome pokažemo koliko nam je stalo do nje/njega? Zašto to ne radiomo cijelu godinu, nego samo na određeni datum? Kupujemo simbolične poklončiće, pišemo pisma, ljubavne pjesme... Sve je to preslatko, ali Valentinovo nam ne smije predstavljati samo jedan dan u godini. Trabamo ga živjeti svih 365 dana.
Možda pišem nebuloze jer sam i ja danas kupila poklončiće za dva Prijatelja.
Danas me je jedna osoba upitala kako bih se ja osjećala kada mi ti Prijatelji ne bi ništa kupili? Pa što ima veze da mi ne kupe? Uopće im ne bih zamjerila. Meni mnogo više znači odsvirana Ceasrica ili jedan običan sms, nego svi pokloni. Nije mi potrebno da mi to sutra kažu kad mi to pokazuju svojim djelima i svojim postupcima svaki dan. Ne znam zašto bi me to zabrinjavalo...Nije sve u poklonima. Imam osjećaj da plišani medići i srdašca simboliziraju Valentinovo. Nemojte mislili da sam ja protiv Valentinova ili protiv poklona. Ne, dapače. Ali, sve je to poprimilo drukčiji oblik. Pa što imam veze ako sutra ne dobijem ništa? Još je mnogo karnevala do moga bala. Ljubavi se ne kupuju novcem, već osvajaju srcem.
Želim ti još večeras reći da te volim i koliko mi značiš. Zašto čekati sutra ako mogu to sada napraviti? Sutra bi već moglo kasno. I tako bismo mi čekali 14. veljače da bismo nekom izjavili Ljubav? Čemu to vodi? Pa, dajte, uzmite mobitel i sada odmah nazovite Vašega Asteroida i recite mu/joj koliko ga/ju volite i koliko Vam znače... Ne treba Vam određeni dan, neka je Valentinovo uvijek u Vama. Upamtite: sutra je možda već kasno!!

♥ 22:04 ♥ komentari (4) ♥ printDan Ljubavi - godina Ljubavi?

ponedjeljak, 12.02.2007. ♥

♥ Mama, čuvaj me!

Image Hosted by ImageShack.us

♥ 23:47 ♥ komentari (6) ♥ printMama, čuvaj me!

subota, 10.02.2007. ♥

♥ Prijetelju, sretan Ti rođendan....

Prijatelju moj...

Svake godine smo zajedno sjedili u klupi, zezali se i uživali u svakom trenutku ne razmišljajući o budućnosti. Došla je i ova godina. Razdvojili su nas. Još i danas ne mogu shvatiti da više nikada ne ćemo sjediti u zadnjoj klupi i pričati o glazbi. Sada je sve drukčije. No, molim Te, nemoj misliti kako to može uništiti naše prijateljstvo. Sada Te trebam više nego ikada. Ti to znaš. Sada najviše trebam čuti Tvoju Cesaricu...

Sjećaš li se dana kada smo se prvi put upoznali? Bilo je to prije osam godina. Davno, zar ne? Od tada si ušao u moj život polako i obilježio me zauvijek.
Znaš, nedostaju mi Tvoje nebeske oči, Tvoj, onaj posebni osmijeh...

Večeras, točno u ponoć, molit ću Tebe; za svaki Tvoj korak budućnosti jer znaš koliko Te volim...
Dragi moj, proživjeli smo svakave pustolovine pa ćemo i ove koje nam dolaze. Zajedno. Bez straha jer smo jači od svih.

Ovo je noć u kojoj će mojim srce odzvanjati Tvoja glazba, Tvoje note... I zato Ti posvećujem ovu pjesmu...

Anđele, sretan Ti rođendan!!

♥ 00:01 ♥ komentari (20) ♥ printPrijetelju, sretan Ti rođendan....

četvrtak, 08.02.2007. ♥

♥ ...

Ovo vrijeme je sporo za one koji čekaju,
vrlo brzo za one koji su prestrašeni,
vrlo dugo za one koji oplakuju,
vrlo kratko za one koji slave.
Ali, za one koji vole, vrijeme je vječnost.

Voli me kada najmanje zaslužim zato što
te tada najviše trebam.

Ljubav je najbolja glazba u uspjehu života.
Bez nje taj netko bio bi zauvijek nijem u
beskrajnom zboru čovječanstva.

Ima ljudi koji nam govore, a mi ih ne čujemo,
ima ljudi koji nas povrijede, a ne ostavljaju ožiljke,
ali ima ljudi koji se jednostavno pojave u našem
životu i obilježe nas zauvijek.

Da mogu vratiti mladost, ja bih napravio
sve pogrješke opet, ali mnogo ranije.

Zašto ponavljati stare pogrješke ako ima
tako mnogo pogrješaka za počiniti?

Sklopio sam sporazum mira s vremenom:
niti će ono mene progoniti,

niti ću ja trčati za njim.
Jednoga dana ćemo se pronaći.

♥ 22:40 ♥ komentari (10) ♥ print...

ponedjeljak, 05.02.2007. ♥

♥ Nepoznata Djevojka...

Pišem ovo u sjeni sumraka. Vječne zvijezde pokazuju mi put kojim trebam koračati. Sve je konfuzno i opijeno.
Tražim po džepovima svoje duše neki zaboravljeni molitvenik kojim ću utješiti uboge medvjediće kojima pričah o beskrajnim zvijezdama.
Plačem. Ne poznavah ime Istinskoj Tuzi koja se bješe izgubila mojim putevima... Nježne Šumske Vile prave mi društvo. Pokušavaju u moju krv uliti dozu Sreće. Nažalost, ne uspijevaju... Nema spasa za one koja želja osta neispunjena.
Tko sam ja? Kazaljka u beskraju vremena, zrno pijeska u prostranstvu Svemira, djevojka bez budućnosti, djevojka nepoznate ličnosti... Prate me zvijezde. Želim biti kao one; tako daleka, tako sjajna, a tako hladna... No, jesam li ja toga dostojna? Samo Svete Duše uspijevaju. Takve duše ne postoje, nikada ih ne će biti, bar u ovom vremenu.
Moje stope ostavljaju srebrne tragove... Tko zna, možda je to kakav putokaz Osobne Legende. Osjećam da me netko prati. Pa da, to je moja sjena. Prepadoh se njezine crne boje. Bježim što dalje. U daljini ugledam brod koji mi se približava. Dozivaju me neki neopoznati glasovi. Ali, poznajem te glasove, čula sam ih... Netko mi pruži ruku. Ne vidjeh mu lice. Nađoh se sada na brodu Morske Fantazije. Ne želim živjeti za nadu, ne želim bezgrješno predati sebe nečemu što možda nikada ne će doći. Udišem za svaku kapljicu ove Fantazije, živim za ovo putovanje.
Ne smijem ovo nikom pričati. Proglasit će me ludom... Tako Vam je to; il´ te progase Bogom, il´ Vragom.
Odjednom se nađoh u pustinji. Na mjestu gdje je sve i počelo. Pustinja je vjerni prijatelj vremenu. Ništa se ne mijenja. Vrijeme se zaustavilo. Dvije bijele zvijezde postadoše moji vječni pratioci.
Srce mi pripovijeda moju Osobnu Legendu. Ono je tužno. Na trenutak napustim sve... Začujem glas kako me doziva pjevajući moju najdražu molitvu... Ne, ne predajem se! Ne ću biti kao Ona koja cijeli svoj život živi za Osobnu Legendu znajući da će ostati neispunjena.
Pogledam u nebo. Osjetim svu ljepotu ovoga vremena kad tada nešto bljesne tako snažno...
Ovo je još samo jedan san. Uvijek isti, neponovljiv. Pogledam po sobi. Nađoh pismo na krevetu. Drhteći ga otvorim... Mojim licem potekoše suze koje se pretvore u zrnca pijeska...
Ne ću Vam otkriti Tajnu Srca. To će zauvijek osatati samo moje... Znate, pisale su mi Zvijezde o jednoj djevojci koja je hodala ispod njih... Hodala je jer je razumjela Jezik Ljubavi koji samo Srce razumi. Ta djevojka je Vama svima Nepoznata; Svećenica Istinske Ljubavi bez kaleža, bez molitvenika...


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 22:47 ♥ komentari (19) ♥ printNepoznata Djevojka...

subota, 03.02.2007. ♥

♥ Borba života...

Image Hosted by ImageShack.usPogledavši crtić Ledeno doba, počela sam razmišljati o onoj vjeverici koja je neprestano pokušavala uhvatiti žir koji bi joj uvijek ˝pobjegao˝...

Ta mala, ali uporna vjeverica asocirala me na našu borbu za Ljubav, Osobnu legendu.
I tako sam ja razmišljala o našoj borbi i upornosti za ostvarenje naše Životne Legende. Jesmo li spremni podariti i žiovt ako treba ili ćemo jednostavno mahnuti rukom i nastaviti dalje? Ona mala vjeverica se borila za onaj žir, bila je u velikim opasnostima i uvijek kada bi ga uhvatila, on bi nestao, netko bi joj ga odnio.
Je li tako i s nama? Bismo li onda odustali ili bismo se dalje borili? Možda bi bilo lakše odustati, nastaviti dalje i ostati u prostoru ograničenosti? Mislite? Ja to ne želim. Ne žellim biti kukavica koja zbog straha nikada ne će upoznati ono najvrjednije. Borit ću se protiv cijeloga svijeta, ali nikada ne ću odustati.
Ta borba ne će biti laka, bit će i padanja i posrtanja, suza i tuge, ali to je cijena ako želim pronaći svoju Osobnu legendu, svoju Ljubav... Možda je milijun puta bila pokraj mene, ali bi mi pobjegla... A to bi bio znak da još uvijek nisam spremna za nju. Proći će vremena... Ali, ništa nije uzaludno jer kad dođe taj trenutak sve pada u zaborav...
Jeste li vi spremni na to? Hoćete li se boriti za ono za što živite ili ćete odustati jer se bojite pustolovina i draže vam je ostati tu gdje jeste...

♥ 23:10 ♥ komentari (24) ♥ printBorba života...

četvrtak, 01.02.2007. ♥

♥ Galeb i ja


Lipo mi je, lipo mi je,
Na lažini suvoj ležat,
Na osami blizu mora,
Nad pučinom tebe gledat, - moj galebe!

Tebe gledat, s tobom letit,
Povrh svega nimat straja,
Pa prkosit svakoj buri,
I neveri ča sve vaja, - moj galebe!

Ča sve vaja, u svom bisu,
Da i more vrije, pini,
Bit gospodar, usrid svega,
Živo klicat, u visini

U visini, kada sunce,
Bes pristanka nami sije,
I da ništa na tvon nebu,
I na moru bisno nije, - moj galebe!

Bisno nije, dokle krila,
Tebe nose, kud god želiš,
Pa neveri, oli suncu,
Ti se rugaš, i veseliš!

Na osami, blizu mora,
Dok se sunce, zemlji smije,
Slušan tebe kako kličeš,
Lipo mi je, lipo mi je,
Moj galebe!


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 23:07 ♥ komentari (19) ♥ printGaleb i ja

ponedjeljak, 29.01.2007. ♥

♥ Ljubav...

PJESMA NAD PJESMAMA
Stavi me kao znak na srce,
kao pečat na ruku svoju
jer ljubav je jaka kao smrt,
a smrt tvrda kao grob;
žar je njezin žar vatre
plamena Božjega.

Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav
niti je rijeke mogu potopiti.
Da netko daje za ljubav
sve što u kući ima,
taj bi navukao prezir na sebe.


Pitam se znamo li mi što znači Ljubav?˝ Svatko tu riječ, taj bezvremenski pojam shvaća na svoj način. Ali, mnogi ga shvaćaju pogrješno. Jesi li ti jedan od njih?
Danas šetam gradom i u svakoj trgovini vidim kako se prodaju darovi za Valentivno. Ne razumijem zašto nam treba određeni datum da bismo nekom rekli da ga volimo? Zašto to ne činimo svakim danom? Zašto jednostavno nekom ne poklonimo ružu u trenutku kada bismo htjeli cijeli svijet osvojiti?
Ljubav je vječna. Ona se ne rađa danas, a umire sutra. No, mnogi ne razumiju i nikada ne će biti dostojni Istinske Ljubavi. Ona nije kao sve ostale Ljubavi. Za tu Ljubav živiš Ti, živim ja.
Spremna sam cijeli svijet proći samo da spoznam takvu Ljubav, bezimenu Ljubav, Ljubav svih vremena, Ljubav koje će biti iznad svih granica ograničenosti. Ne zanima me Ljubav materijalizma i interesa. Ne, to ne želim! To nije za mene. Ja hoću onu krhku Ljubav koja samo voljeti zna. Znam, možda živim u idealima, ali isto tako znam da takva Ljubav postoji, Ona korača ovim svijetom i jednoga dana ćemo se susresti na plaži Nade i Vjere. Možda se sada samo mimoilazimo u nepoznatim noćima... Ne znam...
Koliko je malo ljudi spoznalo svu beskrajnu ljepotu Ljubavi, život i postojanje Ljubavi. I na kraju svega, umremo ne spoznavši ono najvažnije... Žalosno je, zar ne? Svaki dan živim samo za nju, udišem plućima Ljubavi...
Ovaj cijeli svijet je samo jedna velika krinka. Da, krinka iza koje se krije pravo lice svih nas. Svatko je nosio, nosi krinku. Ali zašto? Bojimo li se pravoga života? Bojimo li se upoznati Ljubav? Ne možemo upoznati Ljubav noseći tu masku. Trebamo se predati i dušom i tijelom ako smo spremni... Tako Ljubav upoznajemo površno. I brzo je se zasitimo jer smo ugledali nešto novo. Nešto je privuklo našu pozornost, bježimo dalje... I tako nikada nećemo uspjeti...
Možda je ovo sve besmisleno? Možda je cijeli svijet upoznao Istinsku Ljubav... Daj, Bože... Ali, sigurna sam da nije tako. Siguran sam da je mnogo duša prošlo kraj svoje Ljubavi trčeći za onom Lažnom... Znam jer svakim danom, svaki trenutak susrćem takve... Nažalost...

♥ 22:19 ♥ komentari (24) ♥ printLjubav...

četvrtak, 25.01.2007. ♥

♥ Umrijeti ne naučivši ništa...

Veličanstveno je umrijeti znajući da opet ništa ne znamo. Cijeli život učimo... A na kraju je sve to posebno.
Mnogi govore da je žalosno umrijeti znajući da smo cijeli život uzaludno učili. Ne razumijem to. Zašto bismo žalili? Smisao života je u otkrivanju novih prostranstava i novih pustolovina koje će nas uvijek nečem naučiti. Čovjek je stvoren da bi učio iz svakoga trenutka, svakoga koraka, svakoga osmijeha.
Doći će i smrt. Jednoga dana... Nije bitno kada, doći će, pa bilo to danas ili sutra. Ali, kad dođe, ja ne ću tugovati i ne ću žaliti za, možda, izgubljenim životom u kojem sam samo učila... Ne ću. Otići ću iznad svih granica ljudske ograničenosti. Nije bitno da ću tada spoznati da opet ništa ne znam, bitno je ono drugo. Znat ću nešto mnogo više, znat ću tada ime Istinskoj Tuzi, ime Vječnoj Ljubavi... Ostalo sve pada u zaborav. Bit ću sretna jer sam naučila ono najvrjednije.
Nije žalosno umrijeti na naučivši ništa, žalosno je umrijeti zaboravivši Krhku, ali Istinsku Ljubav... Koračam ovom Zemljom da naučim prepoznati Ljubav jer sve je napisala Ista Ruka...


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 23:48 ♥ komentari (22) ♥ printUmrijeti ne naučivši ništa...

utorak, 23.01.2007. ♥

♥ Zalutala sam...


Sjednim na jednoj istrošenoj klupi starog kolodvora. Kiši. Promatram ljude oko sebe kako bezglavo jure prema svojim ciljevima. Svi znaju što žele. Odlaze i dolaze novi vlakovi prepuni novih nada za ovo čovječanstvo. Sve se mijenja.
Polako odlaze i posljednje skrletne zrake. Napuštaju nas. Dolazi noć. Zamišljam sebe u svemu ovome; lunjam putevima mašte...
Otvorim oči. Nema nikoga. Sve prazno. Pogledam u nebo. Uznosite kapi kiše još padahu po mom licu. Gase se posljednji zvuci. Muk, tišina...
Pomislih da sam jedina, ali... Odjednom opazim buđenje njih. Vidim tamo onoga, pa još jednoga. Mnogo ih bješe. Opazim njihov pogled koji svakim danom gubi sve više i više nade. Shvatih da se na ovom, noću zaboravljenom kolodvoru, odvija nešto drukčije. Bojim se!
Nisam jedna od njih. Ostavljena sam ovdje samo ovaj dan. Otići ću! Snaći ću se!
To i oni mišljaše. Bijahu puni posebnog entuzijazma i vjere. Sve se to rasprsnulo kao balončić. Nemaju nikoga; sami su u ovom životu.
Suze mi nahrupiše na oči. Sagnem glavu i gorko zaplačem. Gledaju me radoznale oči... Mole me za nešto.
Možda sjedim na nečijom noćnom prebivalištu? Dignem se. Hodam. Promatram ih...
Tuga me hvata. Vidjela sam ju pokrivenu novinskim papirom s bocom alkohola u ruci. Svi imaju tu ˝bocu spasa˝ u naručju. Što hodam dalje, to se sve više bojim. Na jednom uglu ugledah jednu petnaestogodišnjakinju kako prodaje svoju dušu za gram kokaina ili hašiša. Stoji s gospodom koja je jadno plate za pola sata ˝zabave˝.
Pa, dragi Bože, nemaju još ni devetnaest godina?! Da, to su sve djevojke koje su bile žrtve nasilja u obitelji. Možda je jedna od njih plod silovanja... Tko zna...
Nepoznati čovjek na svojoj gitari svira glazbu koja daje poseban, jezovit osjećaj. Sve je kao u horor filmu.
Naglo potrčim. Iziđem iz tog sna, iziđem na kišu koja me vrati u stvarnost. Odlazim, odlazimo zaboravljajući na njih. Oni postaju zaborav koji prelazi u prah i pepeo...


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 21:24 ♥ komentari (27) ♥ printZalutala sam...

petak, 19.01.2007. ♥

♥ My friend

Yesterday I met a stranger ...
Today this stranger is my friend.
Had I not taken the time to say hallo,
or return a smile,
or shake a hand,
or listen,
I would not have known this person.
Yesterday would have turned into today
and our chance meeting would be gone.
Wouldn't it be nice
if we all knew tomorrow would be here ?
But this is not to be, so take the time TODAY

to give a hug,
a smile,
an " I love you."
JUST FOR TODAY,
... smile at a stranger
... listen to someone's heart
... drop a coin where a child can find it
... learn something new, then teach it to someone
... tell someone you're thinking of them
... hug a loved one
... don't hold a grudge
... don't be afraid to say " I'm sorry "
... look a child in the eye and tell them how great they are
... look beyond the face of a person into their heart
... make a promise, and keep it
... call someone, for no other reason than to just say " Hi "
... show kindness to an animal
...stand up for what you believe in
... smell the rain, feel the breeze, listen to the wind
... use all your senses to their fullest
... cherish all your TODAY'S
Yesterday I hed someone very dear to me.
Today they are gone ...
and tomorrow will not bring them back.
Today you were thought about by me
Send to a friend and let them know
they are thought about today.



Image Hosted by ImageShack.us

♥ 22:27 ♥ komentari (27) ♥ printMy friend

utorak, 16.01.2007. ♥

♥ Galebica Jonathan

Image Hosted by ImageShack.us

Nebo ne postoji. Nebo nije ne mjesto ni vrijeme.
Nebo je savršenstvo!



To je cijena nesporazuma.
Ili te proglase bogom ili vragom!



Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.


Dodirnut ćeš nebo, Jonathane, kad dosegneš brzinu. To ne znači letjeti tisuću kilometara na sat, niti milijun, niti brzinom svjetlosti. Jer, svaki je broj ograničenje, a savršenstvo nema granica. Savršena brzina, dijete moje, znači biti ondje!




Galeba Jonathana Livingstona pročitah u šestom razredu. Od tada se sve promijenilo. Obožavam tu knjigu. Jedinstvena je. Pronalazim sebe u Galebu... Možda čudno zvuči, ali istina je. I ja želim postići ˝savršenstvo˝, želim biti Galebica Jonathan. Živim za svoje nebesko prostranstvo, živim za svaki novi trenutak kojim ću biti bliže ostvarenju sna. Polako letim, otkrivam nove smjerove i nove načine, letim nikada ne zaboravljajući na Učitelja Fletchera. Želim pomoći jadnom Jatu. Ne, nisu oni krivi! Nisu krivi što ne znaju da ne postoje granice. Mi ih zamišljamo, nekako, tješimo se da smo došli do granice i gotovo je. Griješimo!!
Svatko ima svoj poseban let. Svačiji je jedinstven. No, ne smijemo druge osuđivati jer su otkrili, nama još možda nepoznata prostranstva. Zašto to činimo?
Znate, svi ste vi moji Galebovi... Svatko je posebni Galeb, sam sa sebe, jedinstven i neponovljiv...

♥ 21:59 ♥ komentari (21) ♥ printGalebica Jonathan

četvrtak, 11.01.2007. ♥

♥ O prijateljstvu

A jedan mladić reče: - Govori nam o prijateljstvu.

I on odvrati govoreći:
- Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba.
On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju,
a žanjete sa zahvalnošću.
On je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer, dolazite k njemu gladni, i ištete od njega
spokoja.
Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojite se
reći ˝ne˝, niti se suzdržavate od ˝da˝.
I kad on šuti, vaše srce ne prestaju osluškivati
njegovo srce;
Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve se misli, sve
čežnje, sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja
se ne izvikuje.
Kad se opraštate s prijateljem, ne žalostite se;
Jer, što najviše volite u njemu, može biti
razgovjetnije kad je odsutan, kao što je planina
planinaru razgovjetnija iz doline.
I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim
produbljivanja duha.
Jer, ljubav koja traži išta drugo do očitovanja
vlastite tajne nije ljubav, nego bačena mreža: hvata
samo što je beskorisno.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu
plimu.
Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama
ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu;
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha i diobe
radosti.
Jer, u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i
okrjepljuje se.

Halil Džurban


Image Hosted by ImageShack.us

PRIJATELJSTVO...
Ono u mom životu ima jednaku važnost kao i Ljubav. Ali, ne mislim na ono kratkotrajno, prolazno prijateljstvo. Istinsko prijateljstvo vrijedno je žrtve. Prijateljstvo koje nikada umrijeti ne će, prijateljstvo koje ne pozna laži i licemjerje, jedinstveno prijateljstvo... Takvo prijateljstvo ja hoću. Što će mi prijateljstvo s rokom trajanja: da me samo povrijedi, da se razočaram, da patim? Takvo prijateljstvo želimo? Jesmo li spremni uložiti u prijateljstvo svu ljubav i plemenitost koju imamo?
Poznajte li vi ono pravo prijateljstvo?

Čovjek je bogat ako ima jednog jedinog pravog prijatelja. Ovaj današnji svijet zatropan je lažnim prijateljstvima koja brzo propadaju. Biti s nekim prijatelj noseći masku na licu? Ne dolazi u obzir. Što će mi onda te sve laži? Pretvarati se u nešto što nisam, biti zauvijek glumac na pozornici Prijateljstva... Ne, ne želim to. Želim pronaći prijatelja, vječnog druga. Želim prijatelja koji će upoznati svaki skriveni dio moje duše, prijatelja koji će me poznavati bolje nego što sebe poznaje. Nije mi bitno je li on čovjek od imena, ne, to mi nije važno! Važna mi je njegova besmrtna duša, važno mi je njegovo srce koje mi pripovijeda svakog časa. I kada šutim, ja govorim prijatelju. Govori mu moje srce. Nisu potrebne riječi ni rečenice... Mi možemo u tišini letjeti. Razumijemo se.
Želim s njim podijeliti svaki trenutak sreće i radosti, ali i svaki trenutak tuge i nesreće. Želim da mi bude vječni pratilac na stazi života. Želim da moje usne izgovaraju njegovo ime noćima dok sanjam.
Ne trebam pred njim ništa skrivati, on će biti moj Svećenik Vječne Ljubavi. I kada svijeta ne bude, kada se sve pretvori u prah, kada nestanemo svi, želim da on zauvijek ostane nezaboravni, neizbrisivi i najljepši trenutak mene... Želim Prijatelja....

♥ 23:59 ♥ komentari (35) ♥ printO prijateljstvu

utorak, 09.01.2007. ♥

♥ MEME ŠTAFETA

Večeras dobih zadatak od moje drage Aquarie. Nadam ste da ste svi čuli za Meme štafetu koja se predaje drugim blogerima. Naime, ja trebam napisti pet stvari koje o meni niste znali i navesti pet web aplikacija koje su mi promijenile život i onda štafetu proslijediti ostalim blogerima.

Zadatak nimalo nije lagan. Trebam dobro razmisliti o čemu ću pisati jer me mnogi blogeri dobro poznaju.
Vrijedi pokušati!

Dakle, prvi meme:

1. Do šestoga razreda ˝nisam znala˝ pisati sastave. Jednostavno sam mrzila i knjigu i sastave. Uvijek bi mi pomagala majka. No onda se u šestom razredu dogodilo čudo. Počela sam intezivno čitati knjige i tada je sve krenulo. Evo, danas obožavam pisati sastave i želim studirati kroatistiku. Zato i jesam u blogosferi. Zato, upamtite: svatko zna lijepo pisati, svatko piše na svoj način samo mi trebamo Učitelja koji će nam u tome pomoći.

2. Veliki sam sanjar. Obožavam ležati na livadi i promatrati nebo i njegovu veličanstvenu ljepotu. Promatrajući nebo, odlutam tako daleko na beskrajene prostore, tako daleke i tako nedostižne. Mogla bih sanjariti o svemu, prepustim se toj čaroliji. Željela bih imati sobu s velikim prozorom na stropu tako da mogu noću promatrati zvijezde.

3. Još uvijek vjerujem u Djeda Božićnjaka. Odlučila sam sljedeće godine poslati pismo u njegovo kraljestvo.
Isto tako vjerujem da uistinu postoji Asteroid B 612 na kojem je Mali princ...rolleyes

4. Trenirala sam četiri godine taekwondo i dvije godine karate. Bila sam na mnogim natjecanjima i znam se vrlo dobro boriti. Imala sam viši zeleni pojas.

5. Pjesma koja je jedinstvena. Obožavam ju. Tako je sjetna. Uvijek me podsjeti na nezaboravne trenutke koji su postali zauvijek dio mene...


Drugi meme mi je mnogo lakši od prvoga. Nisam točno znala što su to web aplikacije pa sam potražila u informatičkom rječniku. No sada nešto znam.

Sada slijede web aplikacije koje su mi promijenile život:

1. Blog
Blog mi je definitivno promijenio život. Postala sam dio fantastičnih svjetova, upoznala sam predivne duše, naučila sam mnogo toga, ali isto tako sam otkrila sebe.

2. Razne web tražilice, a najviše Google.

Svakim danom se služim Googleom. Tražim i otkrivam mnoge stvari.

3. E-mail

Dopisujem se s Nepoznatim Prijateljima i tako ih bolje upoznajem.

4. www.ezgeta.com

Ovu stranicu često posjetim i uvijek nešto novo naučim, saznam, pročitam...

5. Razne ankete

Uvijek ih rado ispunjavam.

Evo, ja sam svoj domaći rad ispunila. Nadam se da ste sada nešto novo saznali o meni. Zahvaljujem Aquariji što mi je predalava štafetu.kiss

Sada štafeta putuje dalje prema:

1.Grov V.
2.Insomnia
3.Iskra
4.Miris dunje
5.Milica Šamšalović

♥ 23:35 ♥ komentari (23) ♥ printMEME ŠTAFETA

ponedjeljak, 08.01.2007. ♥

♥ Miruj, miruj, srce moje

Tko je, srce, u te dirno
Da si sad tako nemirno?
Kao ptica u zatvoru
Za svijetom te želje moru:
Nij' u svijetu nebo tvoje;
Miruj, miruj, srce moje!

Ne udaraj toli jako,
Razbit možeš prsi lako:
Preslabe su, izmučene,
A da puknu bez koprene
Bile bi sve rane tvoje;
Miruj, miruj, srce moje!

Ah, stisni se u svom kutu
I pregori želju ljutu;
Tople su ti ove grudi,
Sebični su vani ljudi:
Svaki grije srce svoje;
Miruj, miruj, srce moje!

Oj, mahni se svijeta, ma' ni.
U bolesti šta ćeš vani?
Svijet boluje, vijek dovijeka,
Ni sam za se nema lijeka
Kamol' za bol rane tvoje;
Miruj, miruj, srce moje!

U svijetu bi bokče bilo
Plačuć prage obilazilo,
Svak bi mislio da te treba
za utjehu mrva hljeba.
Tko bi pozno suze tvoje?
Miruj, miruj, srce moje!

Znam ja, ti bi mah na vrata
Poletjelo tvoga zlata!
Nije Milka tvoja više,
Već za drugog ona diše,
Drugi ljubi zlato tvoje;
Miruj, miruj, srce moje!

Petar Preradović


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 22:44 ♥ komentari (19) ♥ printMiruj, miruj, srce moje

subota, 06.01.2007. ♥

♥ ˝Alkemičar˝

˝Kad nešto želiš, sav se Svijet uroti da i ostvariš svoj san.˝


- Svaki čovjek na kugli zemaljskoj ima blago koje na njega čeka - reklo je srce. - Mi srca, obično malo govorimo o blagu jer ih ljudi više ne žele naći. O njima govorimo samo djeci. Potom puštamo da ih žiovt vodi i usmjerava svakog njegovoj sudbini. Na nesreću, malo njih slijedi put koji im je zacrtan, a to je put Osobne Legende i sreće. Misle da je svijet prijetnja - i zbog toga svijet zaista postaje prijetnja.
Tako mi, srca, govorimo sve tiše, ali nikada ne umuknemo. I navijamo za to da se naše riječi ne čuju: ne želimo da ljudi pate jer nisu slijedili svoja srca.



Image Hosted by ImageShack.us
Živite li Vi svoju Osobnu Legendu?˝

♥ 23:05 ♥ komentari (15) ♥ print˝Alkemičar˝

četvrtak, 04.01.2007. ♥

♥ Legenda o Narcisu...

Bijaše legenda o Narcisu, lijepom mladiću koji je svakog dana promatrao svoju ljepotu u jezeru. Bio je toliko opčinjen samim sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se. Na mjestu gdje je pao, niknuo je cvijet, kojeg su prozvali narcisom.
No, Oscar Wilde nije tako završavao svoju pripovijest.
On je pripovijedao, kako su, kada je Narcis umro, došle oreade, gorske vile i vidjele da se jezero pretvorilo od slatkovodna jezera u vrč slanih suza.
- Zašto plačeš? - upitahu oreade.
- Oplakujem Narcisa - reče jezero.
- Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa - nastaviše one. - Konačno, unatoč tome što smi mi stalno trčale za njim po šumi, ti si jedino imao priliku da izbliza promatraš njegovu ljepotu.
- A Narcis je bio lijep? - upita jezero.
- Tko bi to bolje od tebe mogao znati? - odgovoriše iznenađene oreade.
- Naposljetku, o tvoje se obale svakog dana naslanjao.
Na trenutak je jezero zašutjelo. Konačno reče:
- Oplakujem Narcisa jer sam mogao, svaki puta kada bi legao na moje obale, u dubini njegovih očiju vidjeti kako se oslikava moja vlastita ljepota.
Oscar Wilde

Ova priča mi se posebno svidjela. Zastala sam i razmišljala o nama, o svim trenutcima kada smo se ponašali kao Narcis ili kao jezero. Ne smijemo se zavaravati: imamo mi na svijetu i Narcisa i jezera. Jesmo li se upitali: ˝Dragi Bože, jesam li ja sebe prepoznao u Narcisu ili jezeru?˝ Sami ćete pronaći odgovor, duboko u sebi.

Ja ne želim biti Narcis ili jezero! Želim živjeti, udahnuti punim plućima jer sam sretna. Ne želim biti puki slijepac na životnom putu. Ne dopuštama da život prolazi pokraj mene. U malim stvarima se krije neizmjerna sreća. Trebamo ju otkriti. Ne smijemo biti tašti jer nas taština uništava. Džaba nam život ako ga ne živimo. To nije lako. Ponekad smo na rubu provalije, na rubu bezdana. Ne smijemo se predati. Dok ima nade, bit će i nas. Ne zaboravite: bez nas, bez Tebe, ovaj svijet ne bio ovakav kakav jest; neponovljiv i jedinstven.

♥ 22:10 ♥ komentari (15) ♥ printLegenda o Narcisu...

utorak, 02.01.2007. ♥

♥ Nezaboravna godina...

Stara godina je otišla polako, povukla se s pozornice života. Neobično mi je. Na mojoj pozornici više nema stare, nezaboravne 2oo6. godine. Otputovala je u zbirku sjećanja.
Jučer sam su svojoj sobi ugledala mali kalendarić na stolu. Još uvijek je pokazivao prosinac. Uzela sam ga u ruke i polako počela listati mjesece. Polako, prisjećala sam se svih ˝važnih i značajnih˝ dana, trenutaka u mom životu tijekom prošle godine. Na kalendariću su datumi bili zaokruženi različitim bojama. Svaki od njih je imao posebno značenje. Neki su predstavljali ispite, neki odlazak ortodontu, neki rođendane... No, niti jedan nije predstavljao one nezaboravne trenutke Ljubavi, pružanja sreće, pružanja lijepe riječi. Iznenadila sam se. Koliko samo lijepih i monumentalnih trenutaka bješe, a ja to nisam zabilježila? Zašto? Zašto sam zabilježavala sekunde tuge, a nisam trenutke beskrajne sreće?
Znam... Ti trenutci će zauvijek ostati zabilježeni u dnu moje duše. Oni su smisao mog života. Njih nisam trebala zaokruživati jer su oni vječni znamen na meni...
Kada sam prelistavala kalendar, uhvatila me nekakva neobična sjeta. Kako je smo brzo proletjele ova godina? A imam osjećaj da je tek jučer bio prvi mjesec... Kako sve brzo odlazi... Odlazi ostavljajući neizbrisive tragove.
Koliko smo bijaše lažnih putokaza koji su me htjeli odvući. Ne, nisam ih pratila. Išla smo za putokazom srca jer je ono istinito, putokaz Ljubavi...


-BITNO JE OČIMA NEVIDLJIVO, SAMO SE SRCEM DOBRO VIDI!-


♥ 23:40 ♥ komentari (15) ♥ printNezaboravna godina...

petak, 29.12.2006. ♥

♥ Moje nepregledno more...

Image Hosted by ImageShack.us

Naš život je jedna beskonačna plovidba nepreglednim morem. Mnogim ljudima cilj plovidbe jest kopno, neko sigurno mjesto, ali meni to nije cilj... Ne razumijem zašto bih se po cijele dane nadala da ću ugledati kopno, kada propuštam nešto nezaboravno? Moj cilj jest sama plovidba; ta posebna, jedinstvena plovidba koja svakog trenutka nešto donose, ponekad tugu, a ponekad radost...
Takva je moja plovidba. Svaka je posebna na svoj način. Moja nada je zlatna ptica sunca koju ću ugledati nakon mnogo oluja, nakon dugotrajnih sivih oblaka. Nije li ljepota samo jedan pogled na prekrasnu pticu nade koja me čeka na kraju... Naravno, čekat će me i onda...
Ovu fotografiju obožavam jer prikazuje moju vrpcu života. Nešto čarobno, zar ne? Putovala sam dok su se oluje miješale u morskoj utrobi, putovala sam dok su bjesni valovi zapljuskivali moj brod... No, imala sam snage i hrabrosti čak onda kada bih se gušila u moru. Netko bi mi pružio ruku mira i spasenja, Netko tko me voli. Evo, kraj je i ove godine. Kako je smo brzo prošlo? Što sam ja sve učinila u ovom vremenu, jesam li pružala dovoljno Ljubavi, jesam li ja nekom pružila ruku prijateljstva i topline...? Prisjećam se predivnih trenutaka kada bi mi vjetar kosom prohujao, kada bih zatvorila oči i odlutala neimenim prostranstvima, kada bih... Možda sam rođena da volim život, ljude, more, prirodu, možda je to moja misija. Znate, svatko ima svoju misiju. No, pitam se jesam li ja ispunila misiju u ovoj godini? Jesam li dovoljno Duša utješila i podarila im mir? Ne znam. Ali, moje srce je mirno, moje srce je ispunjeno jer znam da je voljeti nešto najljepše na cijelom svijetu. Što mi drugo treba?
Godina za godinom prolaze ostavljajući vječan trag na meni. Bješe tragova boli i tuge, no prevladali su oni tragovi Ljubavi, sreće i zadovoljstva. Ovo je možda moja ispovijed Vama. Ne želim poput strvinara prekopati po utobi sjećanja. Ne, ne želim to. Ne želim se više sjećati onih davnih, zaboravljenih trenutaka.
I sada dok ovo pišem osjećam nešto posebno. Ispunjena sam čarolijom jer znam da imam zašto pisati. Osjećam da sam ispunila sve misije u ovom vremenu. Moj let je slobodan. Mogu letjeti zauvijek! Želim preletjeti sva mora ovoga života i uživati voleći svako biće ovoga svijeta. Zato, bez straha idem ususret novom moru, novoj pustolovini moga života...


DRAGI MOJI VELIKI I MALI...

Evo, pred nama je neko novo, neotkriveno more. Želim Vam čarobno putovanje ispunjeno Ljubalju.
Pružite nekom ruku mira i spasenja, širite Ljubav kuda god išli, upoznajte predivne Duše, neka svi tužni trenutci ostanu iza Vas, zaboravite sve nebitne... Jer samo se jednom živi!kiss

Dragi moji, sretna Vam Nova godina! Želim da bude jedinstvena u svom posebnom ruhu samo za svakog od Vas...

♥ 23:59 ♥ komentari (24) ♥ printMoje nepregledno more...

♥ Srebrna cesta

Image Hosted by ImageShack.us


Ja ne znam tko si ti? Čuj me, dobri druže,
kad padne veče ponad tvoga krova,
kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,
a oblaci ko jata ptica kruže
nad tornjevima sela o gradova-

izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.


Ti znadeš i sam da svjetove nosiš
u samom sebi, i da na dnu duše
sja jato zvijezda, ponori se ruše
i - ako hoćeš - oluji prkosiš
olujom koja u tvom bilu huji.

Izađi u noć. Pjevat će slavuji
u crnom grmlju. Žuborit će vrtujak.
Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.

I ako hoćeš, ti ćeš na trenutak
vidjeti boga što te cestom prati.


Na vjeruj noći, čovjeku, ni buri
što kida greben tvoje volje. Gazi
na putu zmiju, guštera na stazi,
i budi kao putnik što se žuri
dalekom stepom zelenoj oazi.

Izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi druže...Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom kud te srce vodi.

Gustav Krklec


♥ 21:22 ♥ komentari (4) ♥ printSrebrna cesta

srijeda, 27.12.2006. ♥

♥ Život je...

˝ŽIVOT JE SJENA, A SJENA JE CRNA...˝




Večeras Vam ostavljam samo jednu rečenicu... Jednu jedinstvenu, posebnu...
Odlazim na putovanje u Noć Nespavanja kada ću pokušati naći odgovore na ovo...

Laku noć...



Ovu misao večeras pročitah na blogu Dr. Marula. Molim Marula da mi oprosti što sam je stavila u svoj post.

♥ 22:48 ♥ komentari (22) ♥ printŽivot je...

utorak, 26.12.2006. ♥

♥ SLAB OD ZORE



Dan nesretni, blijedi dan se pomalja
s mirisom hladnim i ubojnim, sa svojim snagama u sivom,
bez praporca, lijući zoru kap po kap na sve strane:
to je brodolom u praznini, s obzorjem plača.

Pošto je od tolikih mjesta pobjegla vlažna i šutljiva sjena,
od tolikih praznih mudrijanja, od tolikih predjela zemaljskih
gdje je morala zaposjesti sve do obrisa korijenja,
od tolikog oštrog oblika koji se branio.

Ja plačem posred osvojenoga, u pomutnji,
u okusu koji raste, prislanjajući uho
na čisto kolanje, na povećavanje,
prepuštajući bez cilja korake onom što dolazi,
onom što se rađa, odjeveno u lance i karanfile,
sanjam noseći svoje moralne znakove.

Ništa nije ni prenaglo ni veselo, ni ponosna oblika,
sve se u postanku pokazuje kako očito bijedno,
svjetlost zemlje izlazi ispod njenih vjeđa,
ne kao glas zvona, nego kao suza:
tkanina dana, njegovo slabašno platno
služi za povoj bolesnika, za mahanje
na rastanku, iza odsutnosti:
to je boja, koja želi jedino zamijeniti,
pokriti, progutati, pobijediti, stvarati rastojanja.

Evo me sama među nepovezanim tvarima,
kiša pada po meni i pričinja mi se,
pričinja mi se u svom bunilu osamljena na mrtvom svijetu,
kao da je nešto odbija dok pada
i kao da nema čvrstog oblika.

Pablo Neruda

♥ 22:05 ♥ komentari (19) ♥ printSLAB OD ZORE

nedjelja, 24.12.2006. ♥

♥ Samo srca

Image Hosted by ImageShack.us

Život nam se odvija kao vrpca sa
zagonetnim slovima:
što se dalje odvija, to više zaboravljamo
što je pisalo prije.
A jednoga dana kad se najmanje nadamo,
vrpci je kraj.
Bože, daj nam snage da ispunimo svoje

vrijeme.
Što će nam mudrost da odgonetamo sve,
kad mi nismo sposobni za to? Tajne su gradili
vjekovi, a naše je vrijeme tek nekoliko godina.
Uzalud nam trud da dopremo do zvijezda i
zavirimo u svjetlost našeg sunca. Ali dalje
nas od zvijezda i više od sunca podiže jedna
ponizna misao Tebi.
Uzalud nam trud da siđemo u zemlju, do
nakraj njene dubine. Ali srcem sići u srce
bližnjega, dublje je, teže i sretnije.
Stoga nam; Gospodine, samo srca daj
i mi smo ispunili svoje vrijeme.

Sida Košutić
Image Hosted by ImageShack.us


Ovo je noć namijenjena molitvi za Vas.
Molit ću se za svaku Vašu riječ,
svaki Vaš trag ljubavi i prijateljstva u nepoznatom vremenu.
Ovo je noć u kojoj ću tiho pjevati Božićne pjesme
misleći na svako biće ovoga svijeta.
Ovo je sveta noć.
Ovo je noć u kojoj će zavijetliti svako srce ljubavi i mira.
Ovo je noć u kojoj Vas svih ljubim...
Ovo je noć beskrajne sreće koju poklanjam svakoj duši ovoga prostranstva.

♥ 16:16 ♥ komentari (15) ♥ printSamo srca

petak, 22.12.2006. ♥

♥ Razgovor s Bogom

Image Hosted by ImageShack.us

Usnuo sam san da razgovaram s Bogom.



"Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?" reče Bog.



"Ako imaš vremena", rekoh.



Bog se nasmiješi.

"Moje je vrijeme vječnost.
Što si me kanio pitati?"



"Što te najviše iznenađuje kod ljudi?"



Bog odgovori:



"Što im je djetinjstvo dosadno.
Žure da odrastu,
a potom bi željeli ponovo biti djeca.

Što troše zdravlje da bi stekli novac,
pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.

Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti,
zaboravljajući sadašnjost.
Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.

Što žive kao da nikada ne će umrijeti,
a onda umiru kao da nikada nisu živjeli."



Bog me primi za ruku
Ostadosmo na trenutak u tišini.



Tada upitah:

"Kao roditelj,
koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?"



Osmjehujući se, Bog odgovori:



"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voljeti.

Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju,
nego tko su u svom životu.

Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima...

Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima,
nego onaj kojem najmanje treba.

Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi
da se duboko povrijedi voljeno biće,
a potom su potrebne godine da se izliječi.

Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.

Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole,
ali to ne znaju izreći niti pokazati.

Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće.

Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar,
a vidjet je različito.

Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima...
a ipak ih voli.

Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste.
Moraju i sami sebi opraštati."


Ljudi će zaboraviti što si rekao.
Ljudi će zaboraviti što si učinio.
Ali nikada ne će zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.


Mislim na tebe

♥ 20:37 ♥ komentari (18) ♥ printRazgovor s Bogom

utorak, 19.12.2006. ♥

♥ O, tužna dušo...

Image Hosted by ImageShack.us

Ove noći postadoše Noći Molitve
u kojima moja duša polako...
Danas čuh glas Prijatelja,
moje srce počne polako jecati, a
suza zatitra u oku...
Polako šetam punim ulicama
moga grada. Svi se vesele Božiću...
I ja. Ali tiho, neprimjetno u ovoj gomili.
A zašto?
Iščekujem dan sutrašnji u kojem
ću možda otkriti nove staze moga života.
Možda sretne, možda tužne...
A što ću?
Dok prosinac polako hodi ovim danima,
ja tiho jecam. To nitko ne zna.
Boli me jer Netko postaše Zli Čarobnjak
koji ne želi razumjeti radost pahulja života zime..
Znam, sve se događa s nekim razlogom
pa tako i ovo. Ovo je opomena bezimena
sljedećim treutcima...
Koji će možda neviđeno poći kraj mene
zavodeći me svojom tugom il' radošću...



♥ 22:41 ♥ komentari (12) ♥ printO, tužna dušo...

nedjelja, 17.12.2006. ♥

♥ Čovjekov pogled...

Čovjek jednom prošaputa Bogu: Bože, reci mi nešto.˝
U tom trenutku ptica zapjeva.... Ali čovjek to nije čuo.
Stoga čovjek uzviknu: ˝Bože, reci mi nešto!˝
I grmljavina se prolomi nebom... Ali čovjek to nije primijetio.
Osvrne se čovjek oko sebe i reče: ˝Bože, dopusti mi da te vidim.˝
Sjajna zvijezda zasja... Ali čovjek to nije vidio.
I poviče čovjek: ˝Bože, pokaži mi čudo!˝
I život se rodi... Ali čovjek to ne opazi.
Već razočaran poviče: ˝Samo me dotakni i znat ću da si tu!˝
Zbog toga Bog spusti ruku i dotakne čovjeka... Ali on samo otrese leptira i nastavi.
I ne shvati čovjek da je Bog u malim, svakodnevnim stvarima oko nas; u roditeljima, pijesku, vjetru...


Ova pričica je samo jedna tužna istina. Čovjek sebe ne prepoznaje, već hrli samo materijalizmu i novcu. Kamo ovo sve ide? Jednostavno, k propasti. Čovjek je u svom bunilu zaboravio na one najjednostavnije stvari. Totalno ih je zanemario jer su one, navodno, nevažne. Ne možemo tražiti Boga u novcu, skupocjenim darovima. Uzalud ćemo Ga tu tražiti. Trebamo se zaustaviti i dobro zaviriti duboko u sebe pitajući se: ˝Što je nama u životu najvažnije? Za što živimo?˝
Sigurna sam da mnogi ne će znati odgovor na ovo pitanje. Ostat će iznenađeni i zaprepašteni. Jeste li vi slučajno među takvim ljudima? Ma dajte, do čega je čovjeka dovela njegova želja za modernizacijom i novcem. Do uništenja!! Ali, to ne želimo priznati.
Pogled na zalazak sunca, srebrnim plaštom prekriven mjesec... Tko može platiti sve te Božje ljepote? Zvjezdana noć, valovi koji beskonačno udaraju o puste i napuštene hridi, vjetar bez putokaza...
Čovjek to ne primjećuje, zaslijepljen je novcem i postignućima. Trebamo to spriječiti, inače će doći do samouništenja.
Dobro promislite želite li da naša djeca nikada ne upoznaju ljepotu Majke Prirode, sve ljepote kojima nas Bog daruje svakoga trenutka...

♥ 00:47 ♥ komentari (21) ♥ printČovjekov pogled...

četvrtak, 14.12.2006. ♥

♥ Razgovor

Image Hosted by ImageShack.us

Blizanci u maternici razgovaraju:



- Vjeruješ li u život poslije rođenja?



- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja.
Možda smo ovdje baš zato da se pripremimo na život poslije rođenja.



- To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće izgledao?



- Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima.



- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati. I jesti svojim ustima.
Pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti: poslije rođenja nema života.



- Pupčana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja.
Nešto posve drugačije, nego ovo što živimo sada.



- Ali nitko se nije vratio od tamo. Život poslije rođenja završava.
Osim toga život nije nista drugo, nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.



- Pa ne znam bas točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu.
Ona će zatim brinuti za nas.



- Mama?!? Ti vjeruješ u mamu?! Pa gdje bi po tvome ta mama bila?



- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopće postojali.



- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.



- Da. Moguće. Ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet.
Znaš, uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek započinje...!

♥ 22:42 ♥ komentari (15) ♥ printRazgovor

utorak, 12.12.2006. ♥

♥ Ne laži, ne kradi, ne varaj i ne pij!!

Ne laži, ne kradi, ne varaj i ne pij!
Ako moraš lagati, radi to u zagrljaju voljene osobe!
Ako moraš krasti, iskradi se iz lošeg društva!
Ako varaš, prevari smrt!
Ako se moraš opiti, opij se u trenucima koji ti oduzimaju dah!


Sve je ovo jednostavno, a možda čak i nerazumljivo. Ne znam. Toliko toga mi se mota po glavi, toliko toga mi ne dopušta disati, a da ne pomislim na Tebe. Znam, znam da smo svi mi živa bića koja imaju nešto u sebi posebno, ali isto tako znam da svatko od nas ima svoje ˝drugo lice˝ koje je uz Tebe, ali nekada te napusti, i to u najtežim trenutcima. Svi smo mi drukčiji, svatko od nas ima svoj poseban svijet.
Lagala sam, lagala si i Ti, ali zašto? Možda zbog životnih okolnosti, možda u spletu radnji… Ali, ako moramo lagati uradimo to u zagrljaju voljene osobe. Jesu li te sve laži vrijedne propasti naše? Zbog ˝teških˝ laži ljude često odlaze s ovoga svijeta bez svoje druge polovice; bez vječnog zagrljaja voljene osobe. Život mi podredi da lažem, podredi mi nešto neizbježno, a ja… Ne želim to uraditi bez Tvoje beskrajne ljubavi… Ako to moramo učiniti, učinimo, lažimo odmah, ali zajedno!
Pronalazak sebe, odrastanje, moje društvo…sve je to nezaboravno, sve se to jednom pruža. Ponajprije bih ukrala svaki pogled Tvoj, svaki osmijeh Tvoj… Primjećujem da ja više nisam ˝ja˝.
Gubim se u nepreglednoj dubini grijeha, gubim se. No, netko mi pruži ruku koja me vrati u stvarnost. Ta, Tvoja ruka bijaše mi most preko vječnosti. Sve ima svojih čara, mislih da je moje društvo posve jedinstveno, posve anđeosko. Ako trebam Tebi ukrasti, oduzeti put prema srcu Tvom, tvoje želje, Tvoje snove, radije ću se iskrasti iz ˝idealnog˝ društva mog, jer shvatih de se udaljavam od Tebe.
Ogovarat ću te, njoj iza leđa. Prevarit ću Te, ukrasti Ti njega, prikloniti ga sebi. Varat ću cijeli svijet, a ponajviše Tebe; varat ću jedinstvenog prijatelja. Možda ću se ˝dobro˝ osjećati prvi put, drugi put, ali ne i treći put kada shvatim kako sam jadno biće koje je pošlo prevariti anđela kojem najviše vjeruje. Pokajat ću se jedanput, dvaput…mislim po milijunti put, ali sve to u vodu pada, sve je to glupo i prekasno. Naučih lekciju za drugi život, naučih, već, ako želim varati pokušat ću prevariti Smrt! A zašto baš Smrt? Smrt, zbog toga, ako ju i uspijem prevariti, ako i ne uspijem, svejedno ću otputovati u drugi svijet. Smrt je moja doživotna suparnica. Možda je, ali ako shvatim da je nju nemoguće prevariti, tada ću se sprijateljiti s njom i zajedno ćemo odbrojavati dane do počinka u drugi svijet.
Žudim da se opijem, da zaboravim na sve grijehe ovoga svijeta. Želim se opiti misleći da ću se tako, na trenutak osjećati kao zlatna ptica koja luta tražeći tebe. Ali zašto da to uradim kad sam sretna, kada mi tek sada dolazi najljepša latica Tvog i mog života?! Znam, želim se opiti u trenutcima koji mi oduzimaju dah, u trenutcima koje bih željela za cijeli život zalediti i ostati tako u njima zajedno s tobom. Možda je to nemoguće, neostvarivo, za nekog totalno nebulozno, ali ja jedno znam… Želim se opiti u najljepšim, najraskošnijim, najveličanstvenijim, najdubljim trenutcima našega života. Želim da sam svaki dan pijana od takvih trenutaka…
Čujem tiho kapanje kišnih kapi koje tako nježno i veličanstveno zvuče, kao posebna sonata, samo za ovu noć…

subota, 09.12.2006. ♥

♥ Zlatna ptica

- Hoće li na granama niknuti cvijeće? - pitao me.
- Možda i hoće - rekao sam, pomalo i sam vjerujući u to cvjetno oživljavaje sivog drveta.
- Gdje je sunce? - pitao me jednom.
- Iza oblaka.
- Je li uvijek tamo? I kad je oblačno?
- Uvijek.
- Možemo li ga vidjeti kad se popnemo na vrh topole?
- Ne možemo.
- A na munaru?
- Ne možemo. Iznad munare je oblak.
- A kad bi se probila rupa u oblaku?
Zaista, zašto ljudi ne probiju rupu u oblaku, zbog dječaka koji voli sunce?
Kad je padala kiša, sjedio sam s njim u jednoj od soba prostrane kuće, vodio me je i na tavan, i jedna greda me zaista udarila u glavu, pričao mi svoje lijepe priče o velikom - velikom čamcu, kao ova kuća, koji plovi po rijeci-ravnici, o ljubimcu golubu koji u sparnim noćima leprša iznad njegove postelje dook on spava, o baki koja ne vidi, ali zna sve priče na svijetu.
- I o zlatnoj ptici?
- I o zlatnoj ptici.
- Što je to zlatna ptica?
- Zar ne znaš? - čudio se moj mali učitelj. - To je ptica od zlata. Nju je teško naći.

Derviš i smrt - M. Selimović



Je li teško pronaći zlatnu pticu? Što vi mislite? Jeste li ju pronašli ili još uvijek tragate za njom?
U ovom vremenu ljudi traže zlatnu pticu u nekim nebitnim stvarima nadajući se da je traže na pravom mjestu. Ali, varaju se. Nju je teško pronaći jer ju treba tražiti putem koji vodi naše srce, naša ljubav, istina. Da, zašto ljudi ne probiju rupu u oblaku? Boje li se ili...? Zašto se malo ne potrude da probiju tu rupu i da napokon ugledaju tu zlatnu pticu. Ne prepoznaju zlatnu pticu. A znate li vi što je uopće zlatna ptica? Ptica sreće, zlatna ptica. Ljudi je pokušavaju pronaći, ali nažalost ne uspijevaju. A zašto? Zbog toga što ne teže savršenstvu, ne teže ostvarenju svojih snova, nego se zadovolje onim što imaju. Nije mi bitno hoće li netko (tko ne zna prepoznati ljubav i istinu) osuđivati moju zlatnu ptica. Znam, to je moja zlatna ptica koja je osvojila srce mojoj srodnoj duši. Ljudi su previše opterećeni banalnostima i slijepi su. Ja polako stavram svoju rupu u oblaku jer to želim. To mi je san i želim ga ostvariti. Ptica sreće živi u svima nama. Živi u meni, u tebi, u svakom živom biću svih vremena. No, samo joj trebamo dopustiti da raširi svoja krila i poleti visoko prema slobodi i nadi. Zašto se dječak nada da će na granama niknuti cvijeće? Svi živimo u nadi. To jadno, sivo stablo polako umire, nestaje. Dječak, cijeli radoznao, pun istinske težnje za ljepotom nada se da će to cvijeće, koje je on polako stavljao na grane topole, niknuti i oživjeti. U cvijeću se krije neprocjenjiva ljepota. Topola će, možda uz pomoć dječaka, pronaći svoju zlatnu pticu. Imamo li mi u svom životu jednoga Dječaka?
˝To je ptica od zlata. Nju je teško naći.˝ Uistinu, to je ptica od zlata ljubavi, istine, prijateljstva, nevinosti, ljepote. To je zlato svakoga od nas. Neprocjenjivo...

Image Hosted by ImageShack.us
I, zato vas molim da nikada ne prestanete tražiti svoju zlatnu pticu. I, kad ju jednom nađete, javite, ja ću vas čekati...

♥ 22:51 ♥ komentari (21) ♥ printZlatna ptica

četvrtak, 07.12.2006. ♥

♥ Romeo i Giulietta

Radnja ove tragedije započinje u talijanskom gradiću Veroni gdje se među dvjema moćnim i uglednim obiteljima-Capuleti i Montecchi zametnulo žestoko neprijateljstvo.
Ova drama priča o iskrenoj, neobuzdanoj i bezgraničnoj ljubavi dvoje mladih-Romea i Giuliette. Shakespeare progovara da bez istinske, čiste ljubavi, za koju su živjeli Romeo i Giulietta, ovaj svijet ne bi imao smisla. U tragediji, William suprotstvlja njihovoj vjekovitoj ljubavi lažnu i prolaznu ljubav Romea spram Rozalini.
Romeo odlazi na bal pod maskama u Capuletijevu kuću. U ono vrijeme to bješe čast. Dovoljan pogled bijaše da se ove dvije mlade duše sjedine i zaborave na svu mržnju i prokletstvo njihova svijeta. Jedan trenutak pretvori se u čistu, vjekovnu ljubav koja nadilazi ljudsku mržjnu, svijet banalnosti i spletkarenja.
˝Što nazivljamo ružom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.˝
Giulietta, saznavši tko je Romeo ne tuguje, već želi voljeti kao nikada. Nije bitno je li on Montecchi, nije bitno je li on Romeo... Ovom zaljubljenom paru bitna je samo krhka, senzibilna ljubav. Romeo pod njezinim balkonom govori o svojoj neobuzdanoj ljubavi, o svojoj strasti te o svom jadu koji ih je zahvatio.
Dvije romantične duše odluče se tajno vjenčati. Odluče svoju ljubav uzvisiti na sveti sakrament. Fra Lovro, koji razumije i prepoznaje tu ljubav, pomaže mladima da se sjedine. Fra Lovro; sluga Božji, utjelovljenje pobožne i svete osobe jedini je speman boriti se za ˝zabranjenu˝ ljubav.
Giulietta podari svoju dušu i svoje tijelo Romeu u prvoj bračnoj noći. Kakva je samo ljepota te bračne noći... Brak koji je konzumiran samo jednu jedinu noć. Te oni dvoje postaše jedno. Njihova ljubav je sveta.
Mercuzio, Romeov najbolji prijatelj, dolazi u sukob s Tebaldom te umire. Mercuzio je dao sebe za Romeovu ljubav i ne poznavši je. Žrtvovao je svoj život za ljubav svih vremena. Kako ta ljubav bolna bješe... Romeo, u znak osvete ubija Tebalda, pun bijesa i gorčine. Prisiljen je pobjeći iz grada. Njegova djeva, Giulietta boluje za tom nesretnom ljubavi. Spas pronalazi u fra Lovri koji joj pomaže izbjeći vjenčanje s Parisom. Ispija napitak te pada u dubok san. Svi mišljaše da je mrtva.
Romeo, saznavši za to, pun tuge, jada, bijesa, pronalazi otrov kojim će zgotoviti svoj život. Odlazi na grob svoje ljubljene. Tamo susreće Parisa te se pobiše. Paris padnu mrtav.
Romeo, čiji život sad bješe uništen, ispija otrov.
Probudivši se, Giulietta pronalazi kraj sebe beživotno tijelo Romea. Ne mogaše vjerovati.
Poljubi Romea nadajući se da i za nju osta kap otrova, uzima bodež...
U tom trenutku, njihova ljubav ˝na prvi pogled˝ biva uzvišena. Ta čista, bezgrješna, krhka ljubav pronalazi svoj kraj u svetosti toga čina. Oni dvoje umru postavši jedno zauvijek. Njihova ljubav bješe ljubav koja je samo voljeti htjela, i ništa više. Ali, takvu, vjekovitu i beskonačnu ljubav svijet ne mogaše razumjeti...
Kao što Sofoklova Antigona kaže kako je samo zbog ljubavi došla na svijet...

♥ 21:38 ♥ komentari (21) ♥ printRomeo i Giulietta

nedjelja, 03.12.2006. ♥

♥ TI KOJA IMAŠ RUKE NEVINIJE

Image Hosted by ImageShack.us

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
I koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova lica čitati
Bolje od mene njegovu samoću,
I koja otklanjaš spore sjenke
Kolebanja s njegova lica
Kao što proljetni vjetar otklanja
Sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
I tvoja bedra zaustavljaju bol
Ako je tvoje ime počinak
Njegovim mislima i tvoje grlo
Hladovina njegovu ležaju
I noć tvojega glasa voćnjak
Još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
I budi pobožnija od sviju
Koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
Nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
Pod nevidljivom planinom
Na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
Ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
Neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koja ja ukrotih
Pred tobom će biti ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
U noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
Od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalijevah
Svojim suzama.

Ja ne dočekah najljepše doba
Njegove muškosti. Njegovu plodnost
Ne primih u svoja njedra
Koja su pustošili pogledi
Goniča stoke na sajmovima
I pohlepnih razbojnika.

Ja ne ću nikada voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih odavno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Budi blaga njegovu snu
Koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
Njegovo lice, dok na njega budu
Silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu
Da ne moram pitati strance
Koji mi se čude i susjede
Koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
Ostani kraj njegova uzglavlja
I budi blaga njegovu snu.

V. Parun


♥ 22:46 ♥ komentari (15) ♥ printTI KOJA IMAŠ RUKE NEVINIJE

petak, 01.12.2006. ♥

♥ Bijeg iz stvarnosti...

Bježim svakog trenutka u Nepoznate Daljine u kojima se susrećem s Vama. Bježim... Tako je predivno, uživam. Ne želim nikada otići, napustiti takav svijet. Misli odlutaju same, žele i one pobjeći. Ali, zašto? Boje li se? Ne znam. Ne zanima me jer ja uživam ploveći neotkrivenim Pustinjama. Pitanje jesmo li se sreli u ovoj noći... Sigurna sam da jesmo. Ali, nismo znali tko smo. Izgubili smo se.
Ali, nečim bijasmo povezani, nečim nestvarnim. Vjeruješ li? Nije bitno. Ništa više nije bitno. Sve će se pretvoriti u prašinu zaborava koja će zauvijek biti dio mene...


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 22:49 ♥ komentari (8) ♥ printBijeg iz stvarnosti...

ponedjeljak, 27.11.2006. ♥

♥ Uspomena na mene

Doći će dan kada će moje tijelo biti položeno na bijelu plahtu, uredno podvinutu pod sva četiti ugla madraca, u bolnici u kojoj se marljivo bave životom i smrću. U određenom trenutku liječnik će odrediti da je moj mozak prestao raditi i da je u svakom pogledu moj život završen.
Kada se to dogodi nemojte me pokušavati održavati živim na umjetni način, uz pomoć aparata. I nemojte to nazivati mojom samrtnom posteljom. Neka to bude Postelja života, a neka se dijelovi moga tijela uzmu kako bi drugima pomogli živjeti boljim životom.
Moj vid poklonite čovjeku koji nikada nije vidio izlazak sunca, lice djeteta ili ljubav u ženinim očima.
Moje srce dajte osobi kojoj vlastito srce nije donijelo ništa drugo do beskrajnu bol. Krv darujte tinejdžeru čije je tijelo izvučene iz smrskane olupine kako bi preživio i vidio igru svoje unučadi. Moje bubrege dajte onome čiji opstanak, iz tjedna u tjedan, ovisi o aparatu. Uzmite moje kosti, svaki mišić, svako tkivo i svaki živac iz moga tijela i pronađite način da obogaljeno dijete prohoda.
Istražite svaki kutak moga mozga. Ako treba, uzmite moje stanice, neka rastu, pa će možda jednog dana nijemi dječak viknuti kad ga udari šišmiš, a gluha će djevojka čuti kako kiša udara po prozoru.
Spalite ono što ostane od mene, a pepeo raspršite na vjetru da pomogne cvijeću rasti.
Ako nešto morate pokopati, neka to budu moje pogrješke, moje slabosti i sve predrasude prema bližnjemu.
Moje grijehe dajte đavolu. Moju dušu dajte Bogu.
Ako, kojim slučajem, poželite sačuvati uspomenu na mene, učinite dobro djelo ili uputite dobre riječi osobi koja vas treba. Učinite li sve što sam tražio, živjet ću zauvijek.

Melem za dušu

♥ 23:46 ♥ komentari (15) ♥ printUspomena na mene

subota, 25.11.2006. ♥

♥ Svi smo mi Netko...

Barem dvoje ljudi na svijetu te voli toliko da bi dali život za tebe.
Barem petnaestero ljudi na svijetu te voli na neki način.
Ako te netko mrzi onda je to samo zato što želi biti poput tebe.
Tvoj osmijeh svima donosi sreću, čak i onima koji te ne vole.
Svake večeri netko misli na tebe prije nego što zaspi.
Nekome si čitav svijet.
Da nema tebe netko sada ne bi živio...
Ti si posebna i jedinstvena
Voli te netko za koga ni ne znaš da postoji.
Kad napraviš i najveću pogrješku, nešto dobro izađe iz toga.


Svi ste vi Netko. Nitko nije ˝Ništavilo svemira˝. Kada ti je teško, kada tvoje srce zarobe ružna sjećanja i primjedbe mediokriteta, pročitaj ove misli. Zatvori oči i ponovi ih u sebi. Misliš da je netko bezvezan ili možda pogrješka kakva. To ne postoji. Takva duša ovoga svijeta ne postoji. Ponekad je najlakše reći da smo jadni i da nismo vrijedni. Ali... Je li to istina? Ako te povrijedi život, ako te razočara, iz te bitka trebaš izići uzdignute glave i sa osmijehom na licu. Želiš li dozvoliti da te unište? Ne dopusti im! Budi mali ratnik. Ti si Netko. Mnogo značiš ovom svijetu.
Možda i ne znaš koliko nekom značiš... Nekome si možda promijenio život. Ne daj se! Uživaj u ovom vremenu ostavljajući svugdje svoj trag. Jer, TI SI IPAK NETKO!!

Image Hosted by ImageShack.us

♥ 22:48 ♥ komentari (18) ♥ printSvi smo mi Netko...

četvrtak, 23.11.2006. ♥

♥ ZBOGOM, ANĐELE...

Napustio si nas…
Zauvijek si otišao..
Tvoj osmijeh, tvoje oči
Mi vidjeti više nikada
Nećemo…
U našim srcima ti živiš,
Ovom zemljom, ovom
Školom tvoji šapati
Nikad više odzvanjati
Neće,
Ali u našim srcima
Hoće…

Molit ću za tebe,
Svaki dan, svaki sat.
Moje srce tugovat će za tim anđelom
Kojeg je Bog pozvao k sebi,
U svoje Kraljevstvo Nebesko.
Uzeo je k sebi najljepšeg
Anđela među nama.

Svaka suza što proplakala ta tobom,
Svaka riječ što izgovorena ,
Sve je to besmisleno.
Želim te vidjeti opet,
Želim razgovarati s tobom ,
Želim ponovno vidjeti osmijeh tvoj
Želim…
Da tvoj glas, smijeh odzvanja
Ovom školom…
Sve je ponekad tako jednostavno,
Tako lijepo i veličanstveno, ali sada…
Sada i u našem životu ugasila se
Jedna čarobna svijeća…


Napustio si nas kišnoga dana, prije godinu dana. Znaj, nikada te zaboraviti nećemo...

♥ 11:23 ♥ komentari (9) ♥ printZBOGOM, ANĐELE...

utorak, 21.11.2006. ♥

♥ Kad jednom...

Kad jednom na zemlji ne bude nas - svijet će biti svijet,
kad nam se izgubi trag i glas - svijet će biti svijet.
I prije, nego smo bili mi - svijet je bio svijet,
i nama kad kucne zadnji čas - svijet će biti svijet.


Omar Hajjam


Istina? Laž? Ne znam. Mislim; mi smo svi jedna sličica koja upotpunjava nešto veliko. Bez tebe, bez njega, bez mene to ne bi bilo savršenstvo. Hoćemo li mi prijeći u zaborav prolaskom vremenskih oluja? Ni to ne znam. Mnogo toga ne znam. Tražim... Zašto uopće živim kada bi svijet bio svijet i kada mene ne bi bilo?
Ne, to je sve laž. To nije istina. Ja sam netko poseban. Ti si posebna i neponovljiva...

Samo tješim svoju tužnu dušu... Tješim se...


Image Hosted by ImageShack.us

♥ 21:31 ♥ komentari (8) ♥ printKad jednom...

nedjelja, 19.11.2006. ♥

♥ Golubice vukovarske povratak

Vukovaru, grade, molitvo u zoru
u rascvaloj krošnji dok se bude ptice,
spomen rana tvojih, tvoju noćnu moru
zbrisat ne će jutros vjetar iz ravnice.

Al' na pepelištu ukletoga zdanja
gdje su glasa ljudskog pokidane žice
kao materinski blagoslov izranja
bolnica-jedrenjak iz povijesne tmice.

Ne izlazi sunce nad dunavskim brijegom
no u tvojoj duši uskrsnuloj grade,
iz dobrote ruku što kruh mira dijele.

Korakom su bodrim te sestrice mlade
golubicu tvoju kamenu pod snijegom
pronašle, i vatrom daha oživjele.

Vesna Parun

♥ 14:32 ♥ komentari (3) ♥ printGolubice vukovarske povratak

petak, 17.11.2006. ♥

♥ Tvoja staza

Tvoja staza
Čuj, kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj, odmahni lijevom rukom,
daj, odmahni desnom rukom,
i odlučno, čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.

Kreni stazom koje nema.

To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza,
al' znaš: to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Zato brodi!

Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi,
ko da ništa nije bilo,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.

A kada ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu
i nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.

I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al' ćeš znati što si, tko si
i koliko vrijediš.

Da si Netko samo zato
što jedino svoj put slijediš.

Ratko Zvrko

♥ 22:24 ♥ komentari (4) ♥ printTvoja staza

srijeda, 15.11.2006. ♥

♥ Pustite ih, neka zaplivaju najdublje...

Pustite ih, neka zaplivaju najdublje...
Život... Život je more beskrajno...fluidno... Svi smo mi dio tog velikog mora, svatko od nas je jedna kapljica koja to more čini još posebnijim. Nismo isti. Imamo drugačije mogućnosti i sposobnosti, ali svi smo mi prekrasni.
Neki će ostati u plićaku, igrati picigin i biti zadovoljni time. Možda će neki poći malo dublje i tu stati, a neki će ići još dublje i dublje... Ima i onih koji će ići sve dublje i dublje, plivat će prema pučini, otići će daleko, možda najdalje od svih. Pokušat će dostići samo savršenstvo, najviše od svih. Ali, mi, koji smo ostali bliže obali jer se možda bojimo dubine, ne smijemo im stvarati prepreke, ne smijemo im raditi oluje i valove jer tako otežavamo njihove ciljeve i želje. Trebamo biti zadovoljni našim mjestom jer svatko pronađe svoje mjesto pod suncem. Trebamo ih podržavati, ohrabljivati... Naka zaplivaju, i plivaju, i plivaju tako da odu u morsko prostarnstvo. Njima taj put, ta pustolovina života mnogo znači, za nju žive. Želite li da zbog nas pate, da zbog nas zamrze ovaj predivan život? Dobro promislite o tome. Trebamo biti sretni jer je netko uspio više od nas, ali ne i ljubomorni jer tako uništavamo svijet oko sebe, a da toga nismo svjesni.
PUSTITE IH, NEKA ZAPLIVAJU, NAJDUBLJE, PUSTITE IH NEKA DOTAKNU MORSKO DNO!!

nedjelja, 12.11.2006. ♥

♥ Djevojčici mjesto igračke

Image Hosted by ImageShack.us


Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,
Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta,
Kesteni pred tvojom kućom duhu tvom su meta,
Još je deset karnevala do tvog bala.

Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala
Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta
Još ne sniva kako zbore zrela ljeta.
Gledaš me ko grle. Misliš - to je šala.

Al će doći veče kad ćeš, ko Elvira
Don Huana sita i lažnih kavalira
Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.

Moje će ti ime šapnut moja muza,
A u modrom oku jecati će suza
Ko za mrtvim clownom iza katastrofe.


Antun Gustav Matoš

♥ 23:01 ♥ komentari (10) ♥ printDjevojčici mjesto igračke

četvrtak, 09.11.2006. ♥

♥ Nezaboravni trenutci....

Obavijena snom, izlazim na ulicu.
Još sanjarim.
Gledam.
Nikoga nema...
Samo namrgođeni oblaci i ja.
Ja, kao trenutak u ovom jutru...

Hladni zrak miluje moje
još tople obraziće.
Uživam u tom zanosu.
Hodam koraka neshvatljivog...
Ja, poput uplašene srne...

Uplašim se.
Ugledah kako nekom
život je u opasnosti.
Svjetla hitne jure.
˝Bože, pomozi!˝
Ja, kao trenutak u ovom jutru...

Krenula sam dalje,
a moje misli lutaju
vansvemirskim prostorima.
Ovo jutro miriše mi
na vruća, topla peciva.
Opustih se u tom...
Ja, kao trenutak u ovom jutru...

Dođoh ispred škole.
Zarobe me sjećanja.
Kad je to billo...
Prošle školske godine.
Da mi se vratiti.
Još jednom proživjeti...
Ja, poput uplašene srne...

Prekoračih vrata.
Prestanu sva moja
maštanja, sjete i sjećanja.
Počinje novi dan...
˝Dobro jutro!˝
Ja, poput uplašene srne...

Ogledah se oko sebe
i uvidjeh da sam opet,
tu, u prostoru gdje
vrijeme sporo prolazi...
Ali, proći će jednom,
i sve će otići u zaborav.
Ja, kao trenutak u ovom jutru...

♥ 21:23 ♥ komentari (8) ♥ printNezaboravni trenutci....

utorak, 07.11.2006. ♥

♥ OPOMENA


Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!


Antun Branko Šimić

♥ 22:15 ♥ komentari (6) ♥ printOPOMENA

subota, 04.11.2006. ♥

♥ Na grobu prijatelja

Dođoh na grob tvoj. Ploča
S tvojim potpisom. I sunce
A uokolo samo grobovi.
Grobovi s imenima, tuđi.

Pomislih: Gdje li su jablani,
Oni iz tvojih pjesama,
Da pratnja ti budu i ovdje
U pustoj vječnosti tvojoj?
No, sjetih se da je dosta
Srcu čovječjem malo ljubavi,
Kitica svijeća, riječ prijatelja.

A koliko njih, koliko ljudi,
U ovo grabežljivo, krvoločno doba,
Nemaju ništa, ni svoga groba.

Vratih se spuštene glave, uprte u zemlju.


Dragutin Tadijanović

Nadam se da ova pjesma sve govori...
Danas je poseban dan u hrvatskoj književnosti...
Četvrti studenog...


♥ 20:20 ♥ komentari (8) ♥ printNa grobu prijatelja

četvrtak, 02.11.2006. ♥

♥ Otišli su...

Otišli su poput Anđela...
K Gospodinu...
Tuga u srcu, suza u oku...
Zašto?
Pitam se.

Zatvorim oči.
Vidim ga, postao je Anđeo...
Jednom...svijeća žalosti se ugasi...
Nije potrebno tugovati.
Nije potrebno dušu izmučiti...

Ovdje je s nama,
svi su oni s nama...
Oni su naši Spasitelji Čuvari...
Radujmo se tom veličanstvenom događaju...
U svojoj tuzi pronađimo nit radosti.

Oni su poput duge...
Nikada je uhvatiti nećemo, ali...
Znamo da je tu negdje...
Ispred nas, tu korak il' dva.
I tako ponosni na život...
Zaspemo obavijeni

Plaštom nebeskim...

♥ 21:41 ♥ komentari (8) ♥ printOtišli su...

ponedjeljak, 30.10.2006. ♥

♥ Priča o osjećajima

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete
našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.

Kada je Dosada zijevnula treći put,
Ludost je, uvijek tako luda, predložila:

"Hajdemo se igrati skrivača!
Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima."

Intriga je podigla desnu obrvu,
a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:
"Skrivača? Kakva je to igra?"

"To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost,
"u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada završim s brojanjem, polazim u potragu,
i koga zadnjeg pronađem, taj je pobjednik."

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje.

Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada nista nije interesiralo.

Ali nisu se svi htjeli igrati.

Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu.

Ponos je mislio da je to glupa ideja,
iako ga je zapravo mučilo sto on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.

Oprez nije htio riskirati.

"Jedan, dva, tri..." počela je brojati Ludost.

Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.

Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.

Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije
jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.

Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero,
a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.

Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.

Sebičnost je pronasla skrovište, ali samo za sebe!

Laž se sakrila na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),
a Požuda i Strast u krateru vulkana.

Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.

Kada je Ludost izbrojala 999.999,
Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

"Milijun", zavikala je Ludost i započela svoju potragu.

Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena.

Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha.

Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebičnost se nije trebalo niti tražiti.
Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom kosnicom.

Od tolikog traženja Ludost je ožednila,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.

Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište
pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.

Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.

Talent u zlatnom klasju žita,
Tjeskobu u izgorjeloj travi,
Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),
a Zaborav je zaboravio da su se uopće igrali.

Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.

Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se već razbijesnila, ugledala je ružičnjak.
Zašla je medju ruže, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla,
počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima.

Odjednom se začu bolan krik.

Ružino trnje izgreblo je Ljubavi oči.

Ludost nije znala što učinitu

Pronasla je Pobjedu, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.

Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
i na posljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa,
a Ludost je prati gdje god ide.

MEKSIČKA NARODNA

Evo, odlučih ovu priču koju toliko obožavam objaviti na blog.
Pročitala sam komentare i mnogi misle da sam tužna... Ali, to nije istina. Prošli post sam pisala o nečemu na što ne obraćamo ˝dovoljno˝ pažnje. Moj život sigurno nije ni monoton, tužan ili suhoparan, baš suprotno. Moj svijet je lucidan i proživljavam svaku sekundu...

♥ 22:06 ♥ komentari (12) ♥ printPriča o osjećajima

petak, 27.10.2006. ♥

♥ Oni prelaze u prah i pepeo...

Sjedim na jednoj istrošenoj klupi starog kolodvora. Kiši. Promatram ljude oko sebe kako bezglavo jure prema svom cilju. Svi točno znaju što žele. Odlaze i dolaze prepuni vlakovi, možda, novih nada za ovo čovječanstvo. Mijenja se sve.
Polako odlaze posljednje skrletne zrake. Napuštaju nas. Dolazi noć. Zamišljam sebe u svemu ovom. Lunjam putevima mašte...
Otvorim oči. Nema nikoga. Sve prazno. Pogledam u nebo. Zanosite kapi kiše još padahu po mom licu. Muk i tišina. Gase se posljednji zvuci...
Pomislih da sam jedina, ali... Odjednom opazim buđenje njih. Vidim tamo onoga, pa još jednog, pa još jednog... Mnogo ih bješe. Opazim njihov pogled koji svaki danom gubi sve više i više nade. Shvatih da se na ovom, noću zaboravljenom kolodvoru, odvija nešto drukčije. Bojim se!
Nisam jedna od njih. Ostavljena sam ovdje samo ovaj dan. Otići ću! Snaći ću se!
To i oni mišljaše. Bijahu puni nekog posebnog entuzijazma i vjere. Sve se to rasprsnulo kao balončić. Nema nikoga. Sami, samcati u ovom životu.
Jadni...odbačeni...zaboravljeni... Gledaju me radoznale oči... Mole me za nešto...
Možda sjedim na nečijem noćnom prebivalištu? Digoh se. Hodam. Promatram ih. Više se ne obaziru na mene.
Tuga me hvata. Vidjela sam ju! Pokrivena novinskim papirom s bocom alkohola u ruci. Svi imaju, tu ˝bocu spasa˝ u naručju. Što hodam dalje, to se sve više bojim. Na jednom uglu ugledah jednu četrnaestgodišnjakinju kako prodaje svoju dušu za gram kokaina ili hašiša. Stoje s gospodom koja ih jadno plate za pola sata zabave. Stoje i čekaju.
Pa, Bože, tek im je četrnaesta?! Da, to su sve djevojke koje su bile žrtva nasilja u obitelji. Možda je jedna od njih plod silovanja... Tko zna!
Jedan čovjek na svojoj gitari svira glazbu koja daje neki poseban, jezovit osjećaj. Sve je kao u horor filmu.
Naglo potrčim. Izađem iz tog sna, izađem na kišu koja me vrati u stvarnost.
Odlazim, odlazimo zaboravljajući na njih. Oni postaju zaborav koji prelazi u prah i pepeo...


Ostavljam vam ovo... Moje strahove, moje osjećaje...
Ugodan vikend!!

♥ 22:33 ♥ komentari (10) ♥ printOni prelaze u prah i pepeo...

utorak, 24.10.2006. ♥

♥ Ja...

Ja...
Jedna nebeska duša
koja leti tražeći nešto.

Ja...
Upoznajem Vas,
radosna sam...
Cijeli svjiet je moj.

Ja...
Možda, samo jedan
trenutak
je dovoljan da se
sve uništi, zaboravi...

Ja...
Ljudi su zli,
uništavaše me.
Prodrli u me
kao goniči stoke..

Ja...
Možda,
bezvrijedna duša.
Jesam.
Ali, volim Vas.

Ja...
Živim ovaj život
kao da je sada kraj.
Tražim... lunjam...

Ja...
Plačem zbog
jadnog svijeta,
ljudske okrutnosti...

Tko sam ja?

Samo jedna bezvrijedna duša....


Ovo su samo jedne obične misli koje mi dođoše u tom trenutku...

♥ 21:46 ♥ komentari (7) ♥ printJa...

subota, 21.10.2006. ♥

♥ Glazba i ritam života...

Život...glazba..ritam...
Je li vam to nekako povezano? Što je život, nego li glazba koja ima svoj poseban ritam. Svačiji ritam je poseban, svačiji je drukčiji. Plešemo ritmom koji nam život podredi i tu ništa ne možemo, i trebamo biti zadovoljni. Mnogi pokušavaju biti netko drugi, zapravo pokušavaju plesati na tuđi, na nepoznati ritam glazbe nekog ˝nepoznanika˝. I tako to u svijetu biva. Ima čak i nekih koji bi sve dali, samo da pokušaju biti netko što nisu. I što su time dobili? Ništa!! U početku misle da su time mnogo postigli, ali na kraju se razočaraju i počnu sebe izjedati zbog nepromišljene i egoistične promjene u životu. I što se onda događa? Nakon svega oni shvate da im je Bog podario prekrasnu glazbu koja je samo za svakog od nas, jedinstvena i neponovljiva.
Mislite da je ovo sve glupost... E, da bar jest! U mom ˝naivnom i mladom˝ životu upoznala sam mnoge osobe koje se jednostavno pretvaraju da su neka druga osoba. Hvale se, ponose, uzdižu sebe do nebesa, a onda odjednom tako snažno poljube pod, i ništa, i nema ih više... Ponekad (često) takve osobe pobrkaju namjerno neku notu naše glazbe i nestane svega... našega ritma, posebne glazbe... Odjednom počne svirati neka ˝mrzovoljna˝ glazba na koju ne znamo plesati, izgubimo se. A to sve zbog jedne jedine osobe. Nastane kaos. Počnu nam zagorčavati život dovodeći ga do ruba nesretnosti i propasti. I to se sve tako često ponavlja, kruži i kruži, kao prava trakavica. Ali, jednom i toj trakavici mora doći kraj, to sve mora prestati. Ne možemo mi uvijek biti osamljeni i napušteni brod na pučini nemirnog i uzburkanog mora. Lunjamo tržeći mirno pristaniše, ali ga ne nalazimo, nema ga. U tom moru zla, oholosti i zavisti ne prepoznajemo mirnu luku u koju ćemo pristati i koja će nam donijeti spas. Treba nam netko tko će se samo za nas otisnuti na nemirnu pučinu i pomoći nam, pokazati nam pravi put, biti nam Veliki Učitelj. Ne možemo uvijek samo mi patiti dok nam se netko drugio naslađuje. To nije pravedno, i toga nema!! Uvijek u životu postoji pravda, kad tad će doći i do nas te nas izbaviti iz patnje.
Pogledam te ljude, njihove crte lica na kojima se sjaji kilogram pudera, šminke, rimela, ali iza sve te ˝ljepote˝ krije se ona prava ˝ljepota˝ svakog od nas. Lako nas mogu prevariti i povesti na krivi put, ali nas ne mogu odvesti ne kraj toga puta i doslovno uništiti jer tijekom toga puta otvorit ćemo široko oči i to sve vidjeti. Razočarat ćemo se, boljet će nas... Nadamo se, ufamo se u pravo, ali ono istinsko prijateljstvo, ljubav, ali nema, nema toga više. Svatko nam hoće zabiti nož u leđa ako smo iti milimetar poviše nekoga. Borimo se, ne dajmo da nas poraze jer mi smo jači od takvih malih duša. Mi se bar ne pretvaramo, mi smo onakvi kakvi jesmo. Iskreni smo i puni ljubavi!!
Ma, nije to sve tako crno. Još uvijek na ovom svijetu pobijeđuje dobro, pobijeđuje ljubav i prijateljstvo. I, uvijek naš brod života pronađe luku spasa u kojoj opet svira ona prava glazba našega ritma. Upamtite, jedinstvena, i neponovljiva, i nezaboravna glazba!!!

♥ 21:01 ♥ komentari (3) ♥ printGlazba i ritam života...

utorak, 17.10.2006. ♥

♥ Sutra je novi dan...

Nadam se da svima novi dan donosi neka nova upoznavanja, druženja, ljubavi, razigranosti... Tako je lijepo ujutro ustati, pogledati u nebo i zapitati se: ˝Koja je danas moja misija?˝ Svaki dan ima svoju svrhu. Uvijek nešto novo učinimo, saznamo, naučimo. I tako dan za danom.... A kada će svem' tome doći kraj? Nadam se nikada. Uvijek ćemo ustajati s nekom novom misijom. Možda nam se ta misija ne će svidjeti, ali tek kasnije ćemo je shvatiti. Bit će nam drago...
Dan je prekrasan, nešto lepršajuće, poletno. Ne smijemo posrtati u tom lepršanju. Nismo svjesni što se dogodilo dok nas nije bilo. Možda smo baš taj trenutak mogli upoznati veliku Ljubav??
Ponekad nam se sve zgadi. Zamrzimo neke osobe zbog mnogo stvari. Te nam osobe pokvare dan, pa čak i cijelu godinu. Mrzim kada netko misli da je život predosadan pa uništavajući svoj tako uništava i naš. Pa, ljudi moji, zatvorite oči i upitajte se da zašto je baš sada jedan mali leptir sletio na moje rame?? Budimo tome sretni. Pogledajmo oblake kako lunjaju nebom. Uvijek sam sanjarila, ali i sada sanjarim o mom putovanju nebom. Želim sjediti na jednom malom oblaku dok sve počiva. Ajme, to je tako super.
Na hodniku nas znaju zbog nekih stavri pogledati onim ˝krivim˝ pogledom koji ti govori: ˝Daj, pa ti nisi normalna. Što ti je?˝ Koliko dnevno samo takvih pogleda vidim? Pa to je neobjašnjivo.
Živi za ono što voliš i za čim tvoje srce žudi ne obazirujući se na ˝glavne face˝!!!
To bi bilo to za večeras. Polazim na ludo putovanje snovima... Što me sutra čeka? Oh, znam, ispitivanja, slušanja ispraznih i glupih fraza... Sve je to super...

Laku noć!wave

♥ 23:04 ♥ komentari (3) ♥ printSutra je novi dan...

nedjelja, 15.10.2006. ♥

♥ Zapis na pragu

Ove pjesme to nisam ja, iako sam ih ja napisao
Ovi jauci, to nisam ja, premda sam ih zbilja uzdisao.
Moj pravi život, ja sam samo disao.

Jer ja živim i kad pjesma umre. Ja živim i kad patnja mine.
Ima u meni nemira dragog, a ima i moje sirine.
Ja puštam i drugog da govori za me.
A i sam govorim druge same.

Ja ne marim čovjek biti ako sam umio ljude bogovski reći.
O, ja.
Ja sam od sebe i manji i veći.
O, ja.
Moj drugi i moj treći.

Ja ne sanjam o sreći. No ne sumnjam o sreći.
Gle ovog dvojstva i trojstva moga:
ima u meni tmine,
no ima u meni i vedrine,
i moja divna sloga.

Tin Ujević

(1891 - 1955)

♥ 23:03 ♥ komentari (7) ♥ printZapis na pragu

♥ Letjela sam prostranstvima...

Vratih se. Dok me nije bilo letjela sam nebeskim prostranstvima. Bijaše i oluja i nevremena, ali sad je sve to iza mene. Bar se nadam. Sletjela sam na Vaš prozor s nekom novom nadom. Želim s Vama svima podijeliti svoju hrpu nepovezanim i nejasnih misli. Uživala sam izmičući oblacima dok sam gledala Tebe kako besciljno negdje žuriš.
Maštala sam. Sletjevši, iznenadila sam se. Dok me nije bilo dogodile su se mnoge promjene. Teško mi bješe. Polako sam posrtala, ali Ti si ispružio ruku, Ti Stranče! Ne poznavah Te!
Ponekad zatvorim oči i pitam se:˝ Što bi bilo da je bilo?˝ To me pitanje često opsjeda. Znam tako često sanjariti. Razmišljam o svemu tome, ali nikako da... Nešto shvatim. Sve mi je apstraktno i paranormalno. Nešto što sam prije mrzila sada volim. Može se reći i obožavam. Život ne pleše uvijek na našu glazbu. Nije uvijek sve kako mi hoćemo. Ajme, da mi se jedan dan vratiti u prošlost, u vrijeme kada je to bilo tako... Sve bajno i krasno... A zamislite da se to nije dogodilo, ja sada ne bih bila ovdje na ovm mjestu u ovom životu... Toliko nejasnih pitanja... tražim odgovore cijeli život.

˝Tek sada znam da ništa ne znam!!˝

♥ 22:45 ♥ komentari (1) ♥ printLetjela sam prostranstvima...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se