VELIKA KAO DIJETE
|
|
|
|
How to save a life - The Fray |
Srce moje kucaj tiše, zastani na tren, |
Evo, i ja se napokon javljam. Nekoliko dana nisam bila u virtualnom svijetu, ali imam za to opravdani razlog. Večeras sam se baš zaželjela svoga bloga, lunjanja po drugim blogovima, čitanja famoznih postova, komentiranja... |
Samo su dvije stvari na svijetu beskonačne, svemir i ljudska glupost, samo što za svemir nisam siguran. |
Pvi put sam ju čula... Ali, oduševila me je... |
Nedostatak inspiracije. Dogodi se. Ne znam o čemu bih pisala iako bih ipak nešto htjela pisati. Ma ne znam ni sama. U zadnje vrijeme sam potpuno slatko zbunjena. Ma znate već... Tako vam je sa mnom. Ne znam ni sama što bih htjela. Već nekoliko dana se osjećam genijalno, baš sam sretna i zadovoljna. Smiješak mi je svakoga trenutka na licu, a osmijeh mi je postao lijek za sve. Eto, tako, takvo je stanje kod mene; zbunjenost, ludost... Ali, uživam u tome. Pronalazim sreću u velikim sitnicama, u oblačiću, kiši, poruci, osmijehu, pjesmi... Tako sam sretna. Ispunjena sam posebnom energijom, pomalo sanjarski ludom. Znate ono: ˝Kakvom energijom zračiš, takvom energijom i privlačiš.˝ |
Evo, danas već prvi lipnja! Sjećam se kako sam u rujnu sanjala o tom datumu, o tom lipnju u kojem će završiti sve. I došao je. Relativno brzo. Istina, puno se toga dogodilo, i ružnoga i lijepoga. Ali, trebalo se dogoditi. To je takva sudbina. I, sada, na samom kraju mi je drago što sam prošla kroz sve ovo. Nikada se ne bih vratila unatrag. |
Nakon spolnog odnosa s maloljetnom djevojkom, mladić ju je odvijačem izbo po genitalijama. Uhvećen je nekoliko sati kasnije, a istog dana sudjelovao je u još dvije tučnjave. |
|
Jučer napisah svoju prvu ljubavnu pričicu. Jednostavno sam odjednom osjetila potrebu da nešto napišem. Nastala je ova priča... |
|
»Savjest je najskrovitija jezgra i svetište čovjeka gdje je on sam s Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini.« |
Posebna priča za posebnu osobu - TEBE |
Već neko vrijeme razmišljam o odnosu Crkve prema mladima i o Crkvi općenito. Mnogo toga mi nije jasno i na neka pitanja ne nalazim odgovora. Dosta toga me zbunjuje što se tiče Crkve kao Božje ustanove. Pokušavam ne misliti o tome, ali jednostavno ne mogu. |
RAT |
|
Potaknuta onim što je napisala moja draga Vitae, odlučila sam vam pokloniti najljepše pjesme koje su melem za moju dušu. Iako sam napisala svojih 10 najdražih knjiga, neke sam totalno zaboravila. Ali, nema veze. Zato ću sada u svakom post objavljivati po jednu svoju pjesmicu koja ispunja moju dušu čarolijom. Obožavam pjesnike i njihove nezaboravne stihove koji jednostavno postanu zauvijek moja zvijezda orijentir. Mnoge pjesme znam recitirati jer su me osupnule i ... |
|
Prije dva dana dobih zadatak od blogera Ljubav sve pobjeđuje. Hvala. |
Kako je samo lako osjetiti neimenu ČEŽNJU, |
|
Opet se ponavlja ista priča... Priča bez kraja i početka u kojoj sam ja glavni junak. Da, da, samo ja i nitko više! Lijepo je to, zar ne? Ali, dosta mi je te priče jer ju ne volim! Na volim kada sam ja glavni junak jer onda gubim sve ono u što sam prije vjerovala... |
U zadnje vrijeme neprestano razmišljam o mnogim stvarima. ˝Što bi se dogodilo da ja nisam upoznala... ˝ Dolazi proljeće i u glavi vlada zbrka. Ali, često se to pitam. Ja ne bih bila ovo što sada jesam da nisam upoznala nekoga, da nisam krenula tom i tom cestom na raskrižju života... |
Ružno pače, ti si taj o kojem bi mi mama svaku večer pričala. Govorila bi mi da si ti jedno pače koje je svatko odbacivao. Govorila je da si ti jedno predivno biće koje voljeno nije. |
Kasna je ura i boli me glava. Preumorna sam od svega. Sutra me čeka naopran dan i priziva me zov sna. Trebam poći... |
Bio jednom kralj na čije su kraljevstvo sa svih strana navaljivali neprijatelji. U svoj su zemlji zavladali velik strah i nesigurnost. Stoga jednoga dana kralj dozove najboljega graditelja u svojem kraljestvu i naredi mu:˝Sagradi mi velik i siguran grad. Toliko velik da sav moj narod može stati u njega i toliko siguran i da ga najjači neprijatelj ne može razortiti. |
Napokon je na moja vrata pokucao i petak; dan kojeg obožavam. Iza mene je naporan i težak tjedan kao i svi ostali. Neki su teži, neki lakši, neki bolniji, neki tužniji... Ali, sve to brzo prođe i sve se zaboravi. No, petak je poseban. Lijepo se opustim, zaboravim na sve školske brige i uživam lunjajući... |
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove. |
Ne razumijem mnogo toga na ovom svijetu, a najviše ne razumijem ljude. |
Prijatelju moj... |
Ovo vrijeme je sporo za one koji čekaju, |
PJESMA NAD PJESMAMA |
Večeras dobih zadatak od moje drage Aquarie. Nadam ste da ste svi čuli za Meme štafetu koja se predaje drugim blogerima. Naime, ja trebam napisti pet stvari koje o meni niste znali i navesti pet web aplikacija koje su mi promijenile život i onda štafetu proslijediti ostalim blogerima. |
Bijaše legenda o Narcisu, lijepom mladiću koji je svakog dana promatrao svoju ljepotu u jezeru. Bio je toliko opčinjen samim sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se. Na mjestu gdje je pao, niknuo je cvijet, kojeg su prozvali narcisom. |
Stara godina je otišla polako, povukla se s pozornice života. Neobično mi je. Na mojoj pozornici više nema stare, nezaboravne 2oo6. godine. Otputovala je u zbirku sjećanja. |
˝ŽIVOT JE SJENA, A SJENA JE CRNA...˝ |
|
Čovjek jednom prošaputa Bogu: Bože, reci mi nešto.˝ |
Ne laži, ne kradi, ne varaj i ne pij! |
Radnja ove tragedije započinje u talijanskom gradiću Veroni gdje se među dvjema moćnim i uglednim obiteljima-Capuleti i Montecchi zametnulo žestoko neprijateljstvo. |
Doći će dan kada će moje tijelo biti položeno na bijelu plahtu, uredno podvinutu pod sva četiti ugla madraca, u bolnici u kojoj se marljivo bave životom i smrću. U određenom trenutku liječnik će odrediti da je moj mozak prestao raditi i da je u svakom pogledu moj život završen. |
Napustio si nas… |
Vukovaru, grade, molitvo u zoru |
Tvoja staza |
Pustite ih, neka zaplivaju najdublje... |
Obavijena snom, izlazim na ulicu. |
|
Dođoh na grob tvoj. Ploča |
Otišli su poput Anđela... |
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete |
Sjedim na jednoj istrošenoj klupi starog kolodvora. Kiši. Promatram ljude oko sebe kako bezglavo jure prema svom cilju. Svi točno znaju što žele. Odlaze i dolaze prepuni vlakovi, možda, novih nada za ovo čovječanstvo. Mijenja se sve. |
Ja... |
Život...glazba..ritam... |
Nadam se da svima novi dan donosi neka nova upoznavanja, druženja, ljubavi, razigranosti... Tako je lijepo ujutro ustati, pogledati u nebo i zapitati se: ˝Koja je danas moja misija?˝ Svaki dan ima svoju svrhu. Uvijek nešto novo učinimo, saznamo, naučimo. I tako dan za danom.... A kada će svem' tome doći kraj? Nadam se nikada. Uvijek ćemo ustajati s nekom novom misijom. Možda nam se ta misija ne će svidjeti, ali tek kasnije ćemo je shvatiti. Bit će nam drago... |
Ove pjesme to nisam ja, iako sam ih ja napisao |
Vratih se. Dok me nije bilo letjela sam nebeskim prostranstvima. Bijaše i oluja i nevremena, ali sad je sve to iza mene. Bar se nadam. Sletjela sam na Vaš prozor s nekom novom nadom. Želim s Vama svima podijeliti svoju hrpu nepovezanim i nejasnih misli. Uživala sam izmičući oblacima dok sam gledala Tebe kako besciljno negdje žuriš. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv